Moj radni dan počinje buđenjem u 5h i završava ulaskom u kuću oko 17h. Sastoji se od duge vožnje do posla i nazad kao i cjelodnevnog stajanja na nogama. Da bi svaki dan bio lakši i započeo lijepo, pobrinu se kolege, pa uz prvu kafu uvijek bude neki kolač ili slatkiš.
Sistem života u inostranstvu nekako povuče i nas strance u sebe. Nekada sam svoje slobodno vrijeme provodila družeći se sa prijateljima, a ovdje bih se okružila grickalicama i provodila sate u telefonskim razgovorima, ne obraćajući pažnju na prazna pakovanja koja ostaju oko mene.
Problem sa kilogramima imam od kad znam za sebe. Višak kilograma sam objašnjavala, sebi i drugima, usporenim radom štitne žlijezde i poremećajem hormona. Izbjegavala sam ogledalo, proslave i slikanja. Odlazak u domovinu, susret sa najbližima i zimska jakna koja puca po šavovima i poneki komentar da sam se opet ugojila su ljuljali već punu čašu.
Saznala da je drugarica uz pomoć Atika programa smršala 17kg. Nisam znala da li je to dijeta ili čarobni štapić, ali znala sam da još samo to u životu nisam isprobala – lista dijeta iza mene bila je duga.
Tri sedmice prazničnih prejedanja su kao rezultat dali da mi je većina garderobe bila mala. Tada sam shvatila da je kap prelila čašu, da jedem sve redom kao Pacman i poslala poruku Atika timu.
Iznenadila sam prvim jelovnikom i činjenicom da mogu navesti šta volim da jedem, da je svaki obrok kvalitetan, a ne kao hrana za ptice. Prva tri dana su mi se činila kao istjerivanje đavola, ali na to sam bila pripremljena od strane nutricioniste. “Skidanje” sa šećera za jednog ovisnika je težak proces praćen vrtoglavicom, napadima gladi, glavoboljom, nervozom i mirisali su mi slatkiši stalno. Sjećam se odlazaka u kupovinu, činilo mi se da bih mogla pojesti Kinder jaje sve sa folijom i igračkom.
Treninzi su na početku završavali polusatnim ležanjem na podu. Sreća, trajalo je kratko. Bila sam odlučna i trudila sam se da izbjegavam svaku situaciju koja bi me dovela u iskušenje i izbacila sam hranu koja nije dozvoljena iz kuće. Zavoljela sam treninge, a osjećaj nakon dobro odrađenog treninga je bio vjetar u leđa.
Prvo kršenje programa se desilo kada sam dobila loše rezultate nalaza. Ušla sam u kuću obuzeta osjećajem da moram odmah pojesti nešto slatko. Kako nisam imala rezervi skrivenih od same sebe, našla sam kokosove ljuspice. Međutim, kako su vrlo suve, zadavila sam se i krenula da kašljem, a one kao pahulje da lete po kući. Tek tada sam postala svjesna šta negativne emocije rade od mene i da svaku moram ispratiti slatkišima.
Poslala sam poruku psihologu i počele smo da radimo na tome i činilo mi se da je to rad koji će trajati koliko i serija Mala nevjesta. To je ono što Atiku razlikuje od svega. Razne dijete površno djeluju na nas: 1-2 mjeseca kalorijskog deficita dovedu do lijepe spoljašnosti, ali ne dotiču se uzroka svega toga i kilogrami se vrate. Često su u nama tinjaju traume, strahovi, problemi zgurani pod tepih, povrijedjena djeca kao i ego kog ni sami nismo svjesni, ali zato su stručnjaci tu i vrlo brzo to shvate.
Bilo je kršenja, bilo je odustajanja, preskakanja vježbi, grickanja noktiju dok pišem nutricionisti spisak gdje sam sve griješila i način na koji ovaj tim pristupi problemu bi me uvijek vratio na pravi put. Od januara, kada sam postala član pa do sada, mnogo se toga promjenilo. Stres i nervozu rješavam treningom.
Deset godina problema sa štitnom žlijezodom, ne sjećam se ni koliko doktora i terapija sam promjenila, voljela bih da je bar jedan uzeo u obzir da uzrok i lijek moze biti prehrana. Nikad bolje nalaze nisam imala, moji hormoni su u granicama normale. Shvatila sam da nema recepta koji ne možemo napraviti u zdravoj verziji i zato nema šanse da se vratim na staro.
Ne postoji način na koji bih se mogla adekvatno zahvaliti divnom psihologu, na svim razgovorima, savjetima i izbacivanju nesvjesnog tereta koji svi mi vučemo godinama za sobom. Sada imam energije i volje za hobije, za druženja i radujem se svakoj kupovini.
