Da li ste znali da svako prosječno kupatilo predstavlja minsko polje toksičnih hemikalija, počevši od proizvoda kojima čistimo naše domove, pa do kozmetike u koju ubrajamo: kupke, šampone, lakove za nokte, kreme za lice, losione za tijelo, kreme za sunčanje, makeup proizvode… I mnoge druge.

Mnogi kozmetički proizvodi i proizvodi za ličnu njegu za bebe, djecu, majke i očeve sadrže supstance koje se često povezuju sa rakom ili drugim zdravstvenim problemima poput smetnji u učenju, astme, ekcema, respiratornih smetnji.

Najveći problem predstavlja dovoljna neistraženost sastojaka koji se nalaze u kozmetičkim proizvodima, a ujedno proizvođači koriste i nepoznavanje kozmetičkih sastojaka od strane potrošača. Pored toga, da li ste znali da proizvođač nije dužan da navede sastojke koji se nalaze u njegovom kozmetičkom proizvodu ukoliko to ne želi?

Vrijeme je da počnemo čitati sastav kozmetičkih proizvoda

Žena u prosjeku na sebi primjeni 12 kozmetičkih proizvoda (pasta za zube, krema, gel, kupka, šampon…), a muškarac u prosjeku 8. Kada pogledate sastav jednog takvog kozmetičkog proizovda on u sebi sadrži minimalno 15 kozmetičkih sastojaka. Količina kozmetičkih sastojaka koja se unese u krvotok je kada saberemo sve (12×15 minimalno) itekako zastrašujuća.

Zato je veoma važno da naučite da čitate sastojke na kozmetičkim proizvodima, i pravo je vrijeme da počnemo svi zajedno da podižemo svijest o primjeni kozmetičkih proizvoda na koži, jer kao što i sami znate koža je naš najveći organ, a najčešće je zanemarujemo i vrlo često mislimo da je nevažno šta nanosimo na nju (a upravo to što nanosimo se kroz nekoliko trenutaka nalazi u našem organizmu).

Znate, posebno od kada sam postala majka poželela sam da budem sigurna da su šampon, krema za sunčanje, kupka i drugi proizvodi za ličnu njegu koje moje ćerke koriste u potpunosti sigurne i bezbjedne. Obično kada krenem u kupovinu i razgledam police u drogerijama i apotekama gotovo svi proizvodi za djecu čine se sigurnim i ulijevaju povjerenje, zato što na njima mogu vidjeti oznake poput: „Nježno.” “Čisto.” „Prirodno.“ „Bez agresivnih sastojaka.“ „Preporučuju pedijatri.“ „Odobrili dermatolozi.“ I naravno, „Bez suza.“. Zvuči tako sigurno?!

Naravno onda okrenem bocu, i pročitam sitni otisak na poleđini kozmetičkog proizvoda označen sa INCI (Ingredients – Sastojci), e onda mi se zavrti u glavi prvo od broja kozmetičkih sastojaka, ali i imena poput: natrijum lauril sulfat, diazolidinil urea, ceteareth-20, PEG, kvaternijum- 15 – ovakvi šamponi vrlo često u sebi mogu sadržavati kancerogene poput formaldehida ili 1,4 dioksana. Da li je moguće da postoje kancerogeni u dečijem šamponu, da li se to neko šali sa mnom? Vjerujem da i vi, baš kao i ja ne želite takve kozmetičke proizvode u blizini svojih mališana.

Da li znate da su Kampanje za sigurnu kozmetiku pronašli olovo u gotovo dvije trećine najprodavanijih crvenih ruževa: Olovo je dokazani neurotoksin za koji ne postoji bezbjedan nivo izlaganja djece, ali poraziće vas činjenica da je takođe pronađen i u testiranim dječijim bojama za lice.

Vjerujem da ste mislili da je tako nešto nemoguće, da neko mora voditi računa o kozmetičkim proizvodima koji dolaze do potrošača, ali moram vas razočarati da Uprava za hranu i lijekove ne procijenjuje bezbjednost proizvoda za ličnu njegu ili njihovih sastojaka, umjesto toga kozmetička industrija može da uspostavi svoj odbor za samokontrolu nad svojim proizvodima. Kozmetička industrija je ta, koja donosi pravila i odlučuje da li će ih poštovati.

Zato je moto našeg rada da je pravo vrijeme da svi zajedno učimo o kozmetičkim sastojcima, da podižemo svijest i da se okrenemo bezbjednijoj i sigurnijoj primjeni kozmetičkih proizvoda.

116