Stres sam liječila slatkišima koji su i učinili da 10 kilograma dobijem, a ne znam niti kako. Istina je da je za to trebalo 3 godine, ali tek kada sam dosegla svaki mogući limit i izvagala se po posljednji put prije nego sam se odlučila na promjenu, najprije sam se zgrozila i pitala sebe šta sada? I, šta dalje? Da li ima smisla nastaviti ovako?
Moj radni dan započinje oko 8h, a završava oko 23h. Radim u banci, gde većinu svog dana sjedim. S obzirom da su mi dani na poslu dugi, tokom radne sedmice i nemam mnogo slobodnog vremena. Kada imam slobodnog vremena, volim prošetati i uživati u svježem zraku. Vikende često provedem u kućnim obavezama ili uživanjem u prirodi tokom ljepših, sunčanih dana.
Zbog tempa života često sam znala da preskačem obroke, ne jedem po celi dan, pa onaj jedan put kada jedem, pojedem i previše. A tokom dana, glad bih ublažila jednom čokoladicom ili nekim slatkišima. Totalno pogrešno.
Do čega dovode neredovni obroci i zamena obroka slatkišima?
Izgubila sam oblik tela, osjećala sam se naduto, nesretno i neugodno. Što se tiče zdravlja, smetala mi je nadutost koja je konstantno bila tu i činila već postojeće probleme sa žgaravicama i gastritisom jos većim i težim. Kada bih se pogledala u ogledalo, vidjela bih stomak koji pre nikada nisam imala, noge, glava koja je zadobila okrugao oblik…
Sve me je činilo nesigurnom i neugodno sam se osjećala u vlastitoj koži. Ništa mi od odeće nije lijepo stajalo, izgubila sam samopouzdanje. Nisam imala želju ni da se lijepo obučem kada znam da to mi ne stoji lijepo, niti da nešto sebi kupim i sebe obradujem.
Moje tri kritične tačke su: kukovi, predio oko zglobova na nogama ka potkoljenicama i donji deo stomaka. Iako sam visoka 175 cm, sa mojih tadašnjih 90 kilograma, izgledala sam mnogo niže. Osjećala sam se kao da tih 90 kilograma nosim na leđima.
Kada bi me pitali koje su me sve situacije nagnale na promenu, to bi bila nadutost kao prvo, onda broj 9 na vagi i slika sebe u ogledalu.
Da li se teško suočiti sa promenama navika?
Prvi dani na Atika programu su bili teški. Od osobe koja je na dnevnoj bazi jela slatkiše, sladolede i pila kafu sa mlijekom i šećerom (čak dve XL dnevno), došla sam u fazu bez šećera i svoj najveći porok, kafu, sam pila u potpunosti bez šećera.
Znala sam da samo prekidom toga svega mogu postoći rezultate. Moram priznati da nije bilo jednostavno pripremati sve obroke, ali sreća u svemu tome jeste to što su Atika recepti jednostavni i vrlo se brzo spreme. Čak sam i neke recepte trajno uvrstila u svoje kulinarske sposobnosti.
A, motivacija mi je bila svaki dan tu, jer je ta velika brojka sa početka svaki dan opadala po malo. Sa svakim novim jutrom bih bila ponosna na dan koji je iza mene jer sam USPJELA. I rekla bih sebi: „Hajde Emina i danas!“ Korak po korak, uspjela sam, a mislila sam da neću nikada.
Kakvo iskustvo ostavlja saradnja sa Atika timom?
Atika tim je divan, znala sam se požaliti kako sam prekršila program, kako mi je teško, ali su bili tu da me motivišu, da mi kažu kako je u redu i ako pogriješim, ali da trebam nastavi gde sam stala i zastala. U trenucima poput ovih, motivacija je ključ uspeha.
Ovim putem bih Vam se željala zahvaliti sto postojite i uvek ćete biti moja preporuka ljudima koji žele promenu, a ne znaju kako i gde početi.
Na kojim se sve aspektima vide prednosti promene navika?
Ko sam sada ja? Sada sam sretna, puna samopouzdanja, zračim energijom u pozitivom. Imam želju otići u shopping, obući haljinu, a da pri tome ne razmišljam da li će ta haljina izgledati dobro na meni. Mogu obući crop – top džemperčić na pantalone visokog struka jer mi stomak više nije okrugao i nadut.
Komplimenti dolaze sa svih strana, ljudi u mom okruženju primjete napredak i uspeh koji sam ostvarila i mislim da sam za neke pojedince bila i motivacija da i oni krenu na put ka promenama. Sada volim sebe, i sada sam ona stara ja. Kako kažu, uvek može bolje i više, ali gde ima motivacije tu ima i uspeha.
