Ljubav i prihvatanje od strane drugih su jedne od osnovnih ljudskih potreba. Osjećaj bliskosti i zajedništva su nam prijeko potrebni, upravo zato nam se dešava da nam mišljenje drugih postane pretjerano važno. S obzirom da ne posmatramo svi život iz iste perspektive, takva pojava može prouzrokovati problem.
Sigurno ste se u životu bezbroj puta susreli sa ljudima koji su završili fakultete koji ih ne zanimaju u želji da ispune očekivanja roditelja, vjenčali se “jer je vreme”, ili se oblačili i izgledali kako standardi nalažu. Moda pored ostalih društvenih standarda je dinamična pojava, koja se menja, a samim tim mijenjaju se i očekivanja koje postavlja okolina.
Pre nego što prihvatimo nečije mišljenje trebamo provjeriti značaj te osobe u našem životu, i pomiriti se sa tim da nikada nećemo svima ugoditi. Mišljenja i očekivanja drugih nisu uvek odraz realnog stanja i činjenica. Ukoliko neko zahteva da svoj život posložite prema njihovim kriterijumima, budite sigurni da je u nije u pitanju osoba koja vas voli i poštuje.
Niko nije savršen, pa niste ni vi. Ponekad isuviše lako padamo u zamku previsokih očekivanja i imamo uvjerenje da moramo biti savršeni, da ćemo jedino tako biti “po meri”. Zato je jedino rješenje izaći iz začaranog kruga lažnog perfekcionizma, i za promenu postaviti realna očekivanja. Šta drugi žele od vas, a šta ustvari vi želite?
Zato krenite od preispitivanja svojih životnih vrijednosti i šta je za vas zaista važno, te da li živite u skladu sa svojim željama i ciljevima. Savršenstvo ne postoji i stoga ne treba da mu težite, ali uvek možete napredovati i postajati bolja verzija sebe. I kad ne uspijete to je u redu, greške su sastavni deo života, jedino je važno da ne odustajete od sebe i onoga što vi smatrate vrijednim. Kada imate jasne ciljeve i utemeljene vrijednosti, drugi će vas mnogo teže pokolebati.
Prepustite se struji života i radite ono što je za vas važno. Život nas često iznenađuje i nemoguće ga je kontrolisati na način na koji bismo nekad željeli. Zato se tih očekivanja bolje osloboditi da bi nam život bio radosniji i da bismo kvalitetnije iskoristili vreme koje smo dobili. Živjeti po vlastitim nahođenjima bi značilo da ste se oslobodili stereotipa koji su se vremenom kroz praksu nametnuli kao obavezni. Zar naše vreme nije previse dragocjeno da bismo brinuli o tome kako drugi misle da treba da živimo?
Na kraju uvek imamo dva izbora – da ostanemo vjerni sebi i izložimo se riziku da ponekad budemo odbačeni, ili da se uvek prilagođavamo okolini. Koji od ta dva rizika ste spremni preuzeti?
