Odlučila sam da odem na pregled i provjerim o čemu je riječ. Ali, na pregledu ama baš ništa nije ustanovljeno kao problem. Niti mi je pokvaren zub niti je nešto loše u vezi sa mojoj glavom. A i nalazi pluća su bili potpuno uredni. Kome god da se obratim, objašnjavili su mi da se to dešava poslije porođaja, jer se tijelo vraća u normalu, pa se svakakvi simptomi mogu pojaviti. Prihvatila sam taj stav sve dok jednog dana nisam osjetila nevjerovatan strah od toga da ću se ugušiti od nedostatka vazduha.
Cijeli život sam bila veoma disciplinovana i uvijek sam mogla sve da postignem. Svi su uvijek hvalili tu moju stranu, a ja sam je hranila sa tim “Ma mogu ja sve.”. Bila sam dostupna svima u bilo kojem trenutku, a najmanje sama sebi. Smatrala sam da mi je organizacija vremena veliki plus u životu, jer nikad nisam kasnila i uvijek sam ispunjavala sve zahtjeve drugih. Kada sam rodila sina, nekako sam primijetila da više nisam tako poletna i da zapravo ne stižem sve što zacrtam.
Ubijedila sam sebe da sam se ulijenila, ali nisam. I dalje sam stalno bila u akciji i stalno nešto radila, ali jednostavno nisam stizala obaviti sve dnevne obaveze. Tada sam odlučila da krenem na online Atika program za psihu smatrajući da je jedino rješenje da mi psiholog pomogne oko organizacije.
Kada me psiholog pitao koji je moj cilj sa programom rekla sam da želim poboljšati organizaciju vremena. Srećom, na Atika programu sam morala uraditi detaljnu analizu prije samog početka rada sa stručnjacima. Tada sam otkrila da imam anksioznost. Ranije sam se susretala sa tim pojmom, ali nisam znala koji su tačno simptomi. Međutim, psiholozi i doktori iz Atike su mi objasnili da se svi moji opisi osjećanja i trenutnog stanja podudaraju sa tim. Tako je fokus mog programa prebačen na rješavanje drugog problema – anksioznosti.
Rad na eliminaciji stresora sa cijelim Atika timom mi je ulio takvo povjerenje i nadu da će moje glavobolje, kratak dah i trnjenje lica prestati. Ne mogu da vam objasnim kako je kada osjećate da ste u rukama profesionalaca koji znaju šta rade.
Nisam dovoljno spavala. Budila sam se i odmah kuhala kafu, a potom zasladila sa nekim slatkišem kako bi bar malo nakondadila nedovoljno spavanja. Većina majki koje poznajem su stalno pričale o tome kako ne spavaju pa sam se pomirila sa tim da je to moja normalnost. Nekada nisam ništa kokretno jela do 15h, iako bih u međuvremenu napravila doručak djeci. Nedostatak spavanja i neredovna ishrana su samo pogoršavali moju anksioznost. Zbog toga sam sa nutricionistom iz Atike radila na tome da uspostavim nove navike ishrane. Objasnili su mi da ne mogu tako i šta se sve dešava sa organizmom kada ga tako tretiram. A plan ishrane koji sam dobila na programu je bio toliko jednostavan i ukusan da sam uživala pripremajući sve obroke.
Psiholozi su mi pomogli da moju detaljnost i prefekcionizam prenesem na zadatke koje radim sa njima. Tako sam nastavila biti detaljna na programu, ali sam naučila da je u životu potpuno u redu da nekad nešto ne stignem.
Naučila sam kako da postavim prioritete i oprostim sebi ako ne stignem da obavim sve na vrijeme. Kada sam to prihvatila simptomi anksioznosti su se počeli smanjivati. Nakon završetka programa, mogu da vam kažem da se osjećam dosta drugačije i energičnija sam. Temeljnost Atika programa mi je omogućila da se vratim u normalan život i da se budim bez trnjenja i gubitka daha. Osjećam veliko olakšanje.
