Šta je to insulin i šta izaziva insulinska rezistencija?

Insulin je hormon koji reguliše nivo šećera u krvi i bitnu ulogu igra u metabolizmu ugljenih hidrata, masti, čak i proteina. U krvotok dospjeva lučenjem iz gušterače (pankresa), a jedna od najbitnijih funkcija mu je da podstiče apsorpciju glukoze iz krvi u ćelije našeg organizma i tako stvara potrebnu energiju za sve dnevne aktivnosti.

U situacijama kada naše ćelije ne mogu adekvatno reagovati na dejstvo insulina, naš pankreas u tom slučaju vrši sekreciju dodatne količine insulina kako bi se glikemija održala pod kontrolom, međutim, na taj način dolazi do povećanog prisustva ili nakupljanja insulina, koji ispoljava veliki broj metaboličkih dejstava.

Kada imamo smanjenu osjetljivost perifernih tkiva na prisustvo insulina, koja je praćena hiperinsulinemijom u različitoj meri, govorimo o insulinskoj rezistenciji. U praksi se to definiše kao stanje, tj. poremećaj u telesnom metabolizmu, a ne kao klasično oboljenje.

Koji su znakovi insulinske rezistencije?

Simptomi ili znakovi insulinske rezistencije su suptilni po svojoj prirodi. Upravo zbog toga ih je teško primjetiti ili se često pripišu nekim drugim stanjima. Na taj način ovi znakovi ostaju neopaženi ili zanemareni tokom dužeg vremenskog perioda. Neki od znakova koji se mogu pripisati insulinskoj rezistenciji su:

• Pojačan subjektivni osećaj gladi (često i nakon obilnih obroka)
• Napadi gladi ili iznimna želja za namirnicama slatkog okusa
• Malaksalost i opšta slabost (često 1-3h nakon obroka)
• Povećanje tjelesne mase
• Kožne promene (Acanthosis nigricans)

Šta su uzroci nastanka insulinske rezistencije?

Iako su rađena brojna istraživanja, konkretan uzrok nastanka ovog poremećaja nije poznat. Činjenica je da u osnovi leži splet faktora koji kako pojedinačno, tako i u komorbiditetu dovode do stanja u kojem ćelije naših tkiva ne reaguju na pravi način na efekte insulina. Važan faktor su svakako nasljedne predispozicije, ali bitnu ulogu igraju i:

1. 1. Povećanje tjelesne mase (gojaznost)
2. 2. Ishrana bogata ugljenim hidratima (povećan unos prostih šećera, slatkiša, peciva, brze hrane, sokova itd).
3. 3. Sedentaran stil života (u sjedećem položaju i sa manjkom fizičke aktivnosti).
4. 4. Prevelik unos steroidnih hormona.
5. 5. Nedovoljno kanalisanje stresa koji vremenom prelazi u hronično stanje.
6. 6. Sindrom policističnih jajnika.

Kako se liječi insulinska rezistencija?

Jasno je da liječenje ovakvog poremećaja zahteva višestruke izmjene u navikama i stilu života oboljelog i da je potrebno biti strpljiv i uporan jer dodatni stres ne doprinosi poboljšanju zdravlja.
Neki od koraka koji mogu voditi kao oporavku su:

• Korekcija ishrane. Bez ove korekcije je nemoguće spriječiti dalju progresiju stanja.
• Konsultacija sa ljekarom i nerijetko uključivanje farmakološke terapije koja je najčešće fokusirana na poboljšanje apsorpcije glukoze iz krvi u mišiće ili na podsticanje osjetljivosti tjelesnih ćelija na inzulin.
• Fizička aktivnost i prilagođeni treninzi koji će dovesti do oporavka kondicije i metabolizma.

Kako trening pomaže kod insulinske rezistencije?

Povećanje osjetljivosti na insulin se može postići i bez korištenja terapije, a jedan od način da do toga dođe jeste uvođenje fizičke aktivnosti. To ističu dve grupe naučnika (Solomon i saradnici, Marfi i saradnici) koji su otkrili da i samo vježbanje utiče na promene osjetljivosti na insulin i da na taj način, bez obzira da li ste na dijeti ili ne, povećavate korištenje energije iz sopstvenih zaliha masti.

Dva su tipa treninga koji pomažu u borbi protiv insulinske rezistencije:

Aerobni (kardio) trening – iako istraživanja pokazuju da je dejstvo kardio treninga kratkotrajno u toku oporavka, ipak postoje pozitivni akutni efekti koji povećavaju insulinsku osjetljivost.

Trening snage (tegovi ili sopstvena težina) – Za razliku od kardia, treninzi nešto jačeg intenziteta daju značajno bolje efekte. Bitno je naglasiti činjenicu da kontinuirana primjena treninga snage predstavljaju osnovu za oporavak i izlječenje insulinske rezistencije. Ovaj pojam se objašnjava činjenicom:

VIŠE AKTIVNIH MIŠIĆA = VIŠE INSULINSKIH RECEPTORA = MANJA MOGUĆNOST JAVLJANJA INSULINSKE REZISTENCIJE

Borba za zdravlje pomoću treninga ne podrazumeva obavezu izgradnje mišićavog tela poput onog koje viđamo na naslovnim stranama magazina ili reklamama za teretane. No, isto tako rješenje nisu šetnja i brzo hodanje, koji mogu pomoći da se pokrenete i oslobodite svoje mišiće dnevnog stresa, što je naravno korisno za oporavak zdravlja.

Redovan trening snage je jedini put istinitom oporavku i regulaciji nivoa šećera u krvi, ali da bi njegovi efekti bili trajni potrebno je menjati stil života i navike koji su jednim dijelom i bili faktori razvoja poremećaja kakav je insulinska rezistencija. Sama primjena treninga bez uvođenja zdravih navika bi, u suprotnom, izgubila efekte odmah nakon prekida rutine treniranja.

Preporuka je da vjerujete u trougao koji grade trening, ishrana i zdrave životne navike, jer je sigurno da pomoću njih možete rešiti mnoge zdravstvene probleme nastale u ovom ubrzanom načinu života kojeg svaki čovjek modernog doba osjeti na svojoj koži.

4525