Student sam na fakultetu gdje predavanja nisu obavezna, zbog čega su moji dani bili ispunjeni viškom slobodnog vremena koje sam provodila sa svojim najboljim prijateljem - hranom. Jela sam najviše "iz dosade" i uvijek sam tražila izgovore za štetu koju sam nanosila svom organizmu.

Svoju priču bih započela rečenicom koja mi se duboko urezala u misli: “Traju decenije a da se ništa ne desi. A postoje sedmice kada se dese decenije”.

Imam 23 godine i osoba sam koja se nikada nije opterećivala fizičkim izgledom. Imala sam uvijek dovoljno ljubavi, osmijeha i podrške kako za druge tako i za sebe. Međutim, moja višegodišnja nebriga o tijelu me dovela do poražavajuće brojke na vagi, iskrivljenog prizora u ogledalu pa sve do brojnih zdravstvenih problema.

Sofija Đurić: Prestala sam da jedem iz dosade

Voljela sam jesti, nikad količinski mnogo koliko nezdravo. Za mene je čokolada bila prva ljubav, koja mi se toliko uvukla pod kožu da sam mislila da se nikad neću moći rastati od nje. Konzumirala sam je poslije doručka, ručka, večere i ponekad prije spavanja. Kad god sam pokušala da se riješim slatkiša, izdržim par dana, nakon čega dolazi do nervoze, glavobolje, umora, koje sam liječila opet tim istim proizvodima bez kojih “nisam mogla da živim”.

Ja sam bila ovisna o slatkišima i svega nezdravog što je čovječanstvo izmislilo i plasiralo na tržište! Išla sam na razne dijete, koje budu toliko bezuspješne da moj nivo samopouzdanja srozaju do maksimuma. Na kraju svake dijete čovjek ostane sam, sa još većim teretom na duši.

Mrzila sam svoje ruke i stomak i cilj mi je bio da višak sa njih nestane, da konačno mogu da kupim hlače, haljinu ili kostim koji hoću. Htjela sam da vidim u ogledalu svoju unutrašnju ljepotu.

Sofija Đurić: Prestala sam da jedem iz dosade

Za Atika program sam čula prije par godina, redovno sam pratila njihove objave, divila se tuđim uspjesima i postavljala sebi brojna pitanja. Nisam se bojala prevare, znala sam da je u pitanju ozbiljna firma, koja se ne bavi “prodavanjem magle” u vidu čajeva, tableta i šejkova za “brzo i efikasno topljenje masnih naslaga preko noći”, nego usvajajem zdravih navika. Slađa, osnivač Atike, jednom je napisala: ” Da postoji efikasna tableta za mršavljenje, ja bih je prva kupila” – time su oni mene kupili. Jedino zbog čega sam odgađala obraćanje ovom divnom timu je strah. Ja sam se bojala sebe!

Ti ljudi su mi postali prijatelji. Kad sam griješila, nisu me osuđivali, nego se fokusirali na uzrok i rješenje problema. Nutricionista se meni prilagođavao, tačnije fenomenalno se izborio sa mojim potrebama i izbirljivošću.

Meni i dalje nije jasno kako sam smršala a jela sam sve što i do sada uz male izmjene. Ljudi ja sam jela palačinke, čokoladne kokos mafine, ćevape i ostale delicije. Nisam bila gladna!

Prve promjene su bile vidljive nakon par dana. Dobijala sam mnogo komentara tokom cijelog procesa, kako pozitivnih, tako i negativnih.

Sa psiholozima sam imala poseban odnos, pričali smo o svemu, budući da vremenom nisam imala problema sa ishranom i sa krizama. Uvijek su me znale obradovati lijepom porukom, mišlju i podrškom.

Atika ima najbolje i najsimpatičnije trenere koje su i mene ljenštinu naveli da se pokrenem. Pobijedila sam sebe, svoju ovisnost o slatkišima i svih gluposti koje su me okruživale. Doživjela sam kako fizičku tako i psihičku promjenu. Naučila sam pronaći balans između zdravog i nezdravog i to da se može uživati u manjim količinama hrane a biti srećan i sit.

Neću stati, nastaviću i dalje da pružam sebi dovoljno pažnje. Hvala mojoj Atici na beskrajnoj podršci, bez vas ne bih uspjela vidjeti sebe u nekim ljepšim i milijim oblicima.

I za kraj jedna poruka za sve kako sadašnje tako i buduće članove:

“Nauči se da umeš da vodiš svoje puteve, umesto putevi tebe da vode. I nauči da umeš da odživiš svoj život, umesto da on tebe živi.” – Mika Antić.

3137