Prema teoriji Vigotskog, dijete tumači okolinu i podsticaje iz okruženja u skladu sa svojim uzrastom i temperamentom. Istovremeno, socijalno okruženje se prilagođava djetetovom uzrastu i mogućnostima, te mu pomaže da upozna svet i napreduje.

To prilagođavanje djetetovim potrebama podrazumeva veliku požrtvovanost roditelja, pružanje vremena, pažnje, ljubavi. Ma koliko roditeljstvo bilo lijepo, ono zahteva određeno znanje koje se ne uči u školi, dakle, roditelj odgaja dijete instinktivno, te poučen savetima i očekivanjima okoline. On daje svoj maksimum i teško mu je da napravi granicu jer njeno postavljanje diktiraju kako ličnosti roditelja, tako i ličnost djetata, te mnoge druge okolnosti.

Navodimo primer majke koja je na porodiljskom bolovanju, provodi celi dan u kući sa djetetom, sprema obroke za njega i porodicu, pere, čisti, juri u nabavku, neredovno spava, žrtvuje svoj socijalni život, odgađa kafe sa prijateljicama ili šetnju sa suprugom. Uz sve to, barem jednom dnevno joj na um padne misao kako na porodiljskom odsustvu propušta edukaciju koja garantuje njeno dugo očekivano profesionalno usavršavanje.

Dodajmo da bi majka, kada bi svoju svakodnevnicu podijelila sa okolinom, dobila odgovor „Tako je to kada si majka!“ ili „Dijete ti je najpreče, ostalo može čekati!“. Takvi komentari naveli su je da pomisli kako je zaista jedini način da bude majka taj da je 24/7 dostupna samo detetu i porodici i da njene potrebe i osjećanja moraju čekati.

Šta kada dijete odbija da jede, često plače i noćima ne spava?

Nije rijedak slučaj da nastupi period u kojem dijete bude nervozno, često se budi i plače, iako je zdravstveno u redu. Majka koja provodi veći deo dana uz dijete, dok otac radi, a baka i djed žive daleko, mora provoditi i više vremena uz njega nego uobičajeno. Poslovi koji su i onako čekali, sada dodatno kasne, majčina energija opada, a nervoza raste.

Ruka djeteta kojom odbija kašiku hrane ili prosipanje soka po podu mogu biti okidač majčinog razočarenja, ljutnje i opaske „Sve sam ti dala, a ti mi tako vraćaš!“

U ovim trenucima prestaju sve teorijske tvrdnje i saveti okoline, razum se na trenutak suzi tako da majka ne može uzeti u obzir činjenicu da dijete možda ne razume njene riječi, da to ne radi namjerno da bi je provociralo, te da ne zna šta je to sve majka žrtvovala za njega.

Iz majke progovori umor, razočarenje, želja za pauzom, podrškom i razumijevanjem, što se često manifestuje kroz suze u očima i bol u grudima.

Šta sve roditelji očekuju od svoje dece?

Svako je jednom bio dijete i svako dijete je moralo imati svoje roditelje, ili u pojedinim situacijama staratelje. Iako iz dobre namjere, roditelji u život djeteta projektuju očekivanja, želje i planove koje su i oni sami ostvarili, ili su pak željeli ostvariti, ali iz nekog razloga u tome nisu uspjeli.

Koliko roditelji projektuju svoje stavove u odrastanje djeteta govore podaci istraživanja prema kojima je u Finskoj, 80% dece akademski obrazovanih i oko 50% dece stručno obrazovanih očeva biralo gimnazijsko obrazovanje, koje je i tada, devedesetih godina, bilo odraz visoko uspješnog školovanja. Tu su i istraživanja u kojima su akademski obrazovani roditelji pripisivali više kognitivih kompetencija svojoj djeci, nego što su to činili roditelji nižeg obrazovanja.

No, očekivanja se ne manifestuju samo u pogledu uspeha i dječijih kompetencija, već i u pogledu svakodnevnice. Djetetu koje ne pojede sve što mu se servira na tanjiru se često kaže da je nezahvalno, a ako majka zatekne nered u sobi lako pomisli kako je sav njen trud oko uređenja kuće oholo pogažen.

Kako postaviti granice u očekivanjima?

Izneseni stavovi nauke, te primjeri iz iskustva roditelja sa kojima na programima radimo, imaju u cilju osvrt na odnos roditeljskog žrtvovanja i očekivanja koja imaju prema svojoj djeci. U to ime, dajemo vam nekoliko saveta kako na vreme postaviti granice i spriječiti trenutak u kojem ćete kao roditelj, kroz suze i bijes izgovoriti rečenicu „Sve ti dajem, a ti mi ovako vraćaš!“.

1. 1. Roditeljstvo zahteva pažnju, ljubav i posvećenost, ali biti roditelj ne znači odreći se svojih želja, potreba i planova. Nije sramota biti majka i željeti uspješnu karijeru. Nije krivica ako ste roditelj koji poželi minut samo za sebe.
2. 2. Pre nego pomislite da vam niko ne može pomoći, obratite se za pomoć. Roditeljstvo je dužnost i obaveza oba roditelja i misao „Molim za pomoć“ zamenite sa „Pozivam partnera na obostrano roditeljstvo.“.
3. 3. U redu je imati očekivanja prema svom detetu, jer ste i vi bili izloženi takvom uticaju od strane svojih roditelja i okoline, ali pre nego što i sebe i njega okrivite za neuspjeh, pokušajte se staviti u djetetovu poziciju – Da li je na uzrastu u kojem razume vaša očekivanja? Da li je način na koji mu prenosite očekivanja najadekvatniji?
4. 4. Ako se i desi trenutak kada vas preplave umor, stres i emocije, pa pomislite ili izgovorite rečenicu „Sve ti dajem, a ti mi ovako vraćaš!“, nemojte se kriviti zbog toga. Ona je ponekad dobar znak da vam treba odmor i podrška. Brojite do 10, dišite duboko i spriječite dalji sukob. Dijete se neće sjećati prljavog tepiha, ali vaših riječi i postupaka hoće.

1963