Moj trenutni posao je ujedno najteži i najljepši na svijetu – majka sam dvoje djece, jednog od 5 godina i drugog od 11 mjeseci. Problem sa viškom kilograma je počeo nakon prvog poroda i trajao je sve dok nisam saznala za Atiku. Dakle, prošlo je 5 godina uspona i padova sa mojom kilažom.
Svaka majka zna da je na početku ponekad teško dok se ne naviknete na promenu kada beba dođe. Meni je sve to teško palo i utjehu sam pronalazila u slatkišima. Počelo je malo pomalo i došlo do toga da su slatkiši postali moja ovisnost. Moji kilogrami su se samo nizali godinama dok nisam došla do 30 kg viška! U mom slučaju gotovo sve se taložilo u predjelu stomaka i struka. Vremenom, pojavio mi se i podbradak koji nikada nisam imala.
Najviše bi mi smetalo što se moj tanki struk više nije ukazivao i što se stomak više nije mogao “uvući” kao pre. Postajao je sve veći i veći, toliki da je izgledao kao da sam u petom mesecu trudnoće. Počeli su i ogromni problemi sa kičmom i koljenima; ujutru bih po 5 minuta ustajala iz kreveta zbog boli u leđima. Pogoršano zdravlje mi je bilo okidač za promenu. Nisam više htjela da se osjećam kao da mi je 60, a ne 32 godine. S druge strane, garderobu sebi nisam kupovala, uopšte mi se nije mililo, niti me to zanimalo. Također, nikako se nisam voljela slikati i 99% slika u mom telefonu su bile slike dece.
Najvažniji faktor u pronalasku odgovarajućeg načina da smršam je bila činjenica da dojim i da nikako ne želim to da ugrozim rigoroznom dijetom. U moru raznih ponuda, sasvim slučajno sam saznala za “Atiku”. Pocela sam istrazivati i, ono što me najviše privuklo, jesu pozitivna iskustva žena koje doje. Oduševila sam se time, iako me bilo strah kako ću ja to sve da organizujem, počev od pripreme obroka do treninga, ali nisam odustala.
Prvi dani su bili malo naporni, dok se telo naviklo na zdravu ishranu. Želja za slatkišima je i dalje bila prisutna, ali kršenja nije bilo. Na početku mi je najviše pomogao razgovor sa psihologom koji mi je dao zadatak da vodim dnevnik o tome da li je svaki obrok pojeden, koliko vode unosim, da li radim treninge.
Nizali su se dani i došlo je vreme za prvo merenje na kojem je vaga pokazala – 4,1kg. To mi je bila ogromna motivacija i vjetar u leđa da idem prema svom cilju. Krize za slatkišima više nije bilo, kao da je samo nešto “kliknulo” u mojoj glavi i slatkiši mi više nisu nedostajali. Vrlo često bih pripremala jela i slatko za supruga i sina, ali nisam dala sebi da napravim grešku. Svako merenje je pokazivalo minuse što je bila motivacija da nastavim koračati naprijed. Bilo je trenutaka kada sam trening radila sa bebom u naručju ili je dojila na podu dok radim vežbe, ali trudila sam se maksimalno da sve ispoštujem, počev od ishrane do treninga.
Nakon izgubljena 24 kg na klasičnom tromjesečnom programu nastavila sam sa programom treninga Zategni se! na kojem sam izgubila još 3 kg. Naučila sam jednu jako bitnu stvar, a to je reći NE nedozvoljenoj hrani. Osjećaj kada izgubite 27 kg je neopisiv, a samopouzdanje je ogromno. Jako su mi godile reakcije i podrška okoline pa sam i zbog toga bila sretna i ponosna svim sto sam postigla sa Atikom.
