Kako izgleda svakodnevica zaposlene majke troje djece?

Imam četrdeset dvije godine, zaposlena sam i majka sam troje djece. Dan mi se sastoji od fiksnog radnog vremena u jutarnjoj smjeni, do 15h. Poslijepodne je rezervirano za obitelj, kuhanje, kućanske poslove, aktivnosti, odlaske ljekaru i slično.

Pomoći u vidu rodbine nemamo, tako da je sva logistika obitelji manje – više na meni. Razlog tome je što i suprug radi cijeli dan. Dakle, slobodnog vremena nema, barem sam tako mislila.

Ono malo slobodnog vremena što bih imala, trošila sam na dodatne kućanske poslove, koje možda i nisam morala sama odraditi baš svaki put. Upravo taj nedostatak vremena bio mi je najveći kamen spoticanja za poduzimanje nečega u vezi mojih nagomilanih kilograma.

Kako izgleda put nagomilavanja kilograma?

Oduvijek sam bila bucmasta, stalno na nekoj dijeti, pokušavala sam vježbati par dana pa odustala, skinula bih par kilograma pa u opet tako u krug… Slatkiši su bili moja nagrada za sve, utjeha, prijatelj…

Postajala sam sve nervoznija, ujutro bih popila dvije nes kave s brdom keksa (doslovno), to mi je bio doručak, za ručak krafna i tek navečer nešto kuhano, ali opet puno pašte, krumpira i slično.

Kolače, kiflice, palačinke bih pravila barem jednom tjedno i naravno da sam onda postala ovisnik o šećeru. Sve dok se jednog dana nisam vidjela na jednoj slici gdje su mi ruke bile kao kod bodibildera, nisam uopće shvatala kako izgledam. Znala sam dobro iskombinirati odjeću pa bih njom, donekle, prikrila svoj višak kilograma. Međutim, više ni to nije pomagalo, sve mi je bilo tijesno i usko. Moderno se odijevati je bila nemoguća misija jer sam u svemu izgledala loše.

Šta je presudan momenat u odluci da je vrijeme za promjenu navika? 

Ta slika me motivirala na promjenu, nisam se više mogla lagati, od sutra ću, od ponedjeljka ću, itd. Upitala sam Atiku sljedeći dan, razmišljala sam o tome da nemam šta izgubiti. Prvih deset dana programa bilo je najteže, ali poslije njih je doslovno nestala ta “fizička potreba” za šećerom i više ništa nije bio problem.

Odjednom se tu pojavio netko (nutricionista) tko ti određuje što i koliko ćeš pojesti, obaveza kuhanja za sebe i obitelj, za dan unaprijed, za ponijeti na posao itd…

Nije mi bilo jednostavno. Tu je `”uskočio” aktivni psiholog s prijedlogom organizacije dana, što mi je jasno pomoglo. Zatim nutricionista sa savjetima kako da se natjeram piti dovoljne količine vode. Vježbanje mi je išlo i to bez problema. Čak sam za tjedan dana gnjavila trenere da mi je niski intezitet prespor, dosadan, prelagan te da mi daju jači, Srećom, to su iskusni ljudi koji znaju dozirati intezitet treninga i nisu popustili. Jer da su mi tada stavili jači trening vjerojatno bih odradila još nekih dva do tri puta i to bi bilo to.

Koje su prednosti redovne komunikacije sa stručnim timom Atike?

Bolja organizacija vremena donijela mi je oko dvadesetak minuta vremena ujutro i navečer samo za mene kad radim što hoću, a ne nagrađujem se slatkišima. Do sada nisam niti jednom prekršila program te me baš to zabrinjavalo, da što ako ipak jednog dana poželim pojesti nešto slatko, hoće li se od tog jednog kolača vratiti ona prijašnja fizička potreba za šećerom?

Oni trenuci kada se ne možeš zaustaviti, ne možeš ovladati sobom nego ti treba još samo jedan komad, pa još jedan… Srećom tu je opet “uskočio” psiholog objašnjavanjem te potrebe, pa naoružana znanjem se više ne bojim hoće li me jedan kolač ponovo vratiti u onaj začarani krug.

Na koji način 3 mjeseca Atika programa mogu promijeniti stil života?

Danas uživam u balansiranoj ishrani, prioriteti su mi se promijenili. Barem u tome kako se ophodim sa svojim slobodnim vremenom. Ako imam sat vremena, stavim kuhati jelo za sutra, te pokušam isto uklopiti i obitelji, no možda njima neki drugi prilog. Za tu ideju zahvaljujem nutrionistici . Za mene više ne postoje smokići, štapići i slične stvari kojima bih “gušila” glad, stres, dosadu, ljutnju ili pak nešto slično.

Obavezno pijem 2 šalice zelenog čaja dnevno, radim na tome da izbacim popodnevnu kavu, te se posebno držim satnice obroka zato što doslovno kad sam gladna nisam svoja. Pojela bih sve što mi dođe pod ruku i zato u hladnjaku apsolutno uvijek imam svježi sir, jaja ili bilo kakvo povrće, rižine galete od čega mogu samostalno osmisliti balansiran obrok.

I naravno, pazim na veličinu porcija jer i najzdravija hrana na svijetu ipak ima određenu količinu kalorija koja se treba uzeti u obzir prilikom sastavljanja obroka.

Svi bi htjeli neke rezultate, a ne bi uložili trud, a upravo se te male i svakodnevne dobre navike skupljaju i čine rezultat dugotrajnim. Još jednom veliko hvala Atika timu, svi su stručni, ljubazni i s povjerenjem im se možete obratiti. Bez njih sve ovo ne bi bilo moguće.

1620