Oko 40% našeg ponašanja koje izvodimo je automatizovano, što naravno, ima svoju funkciju, ali istovremeno, takav mehanizam može biti i dobar i loš. Pozitivna strana je ta što nakon 426. puta uključivanja veš mašine ne morate čitati prospekt kao da to činite prvi put. No, ako ste usljed čestog ponavljanja usvojili naviku da nakon obroka pojedete slatkiš, pa se ta radnja pretvorila u potrebu nalik ovisnosti, onda ipak govorimo o lošijoj strani učenja.
Ma koliko navike bile loše, bitno je znati da mozak kroz njih štedi energiju i oslobađa prostor u radnoj memoriji, onoj koju koristimo svaki dan. Da nije tako, bili bismo sposobni raditi svega dvije ili tri aktivnosti u toku dana, dok bi sve ostalo bilo na čekanju. Postavlja se sada pitanje kako prepoznati lošu naviku i kako se nje osloboditi?
Savjeti kako postepeno i temeljno mijenjati navike
Prepoznati naviku
Prvi korak jeste sticanje uvida u svoje navike. Možda Vam se nekada desilo da tek u kontaktu ili razgovoru sa drugima vidite da pojedine radnje činite drugačije od drugih i da se onda zapitate: Zašto ja ovo radim? U redu je, ne trebate kriviti sebe, jer krivica može samo dodatno blokirati priliku za učenje. Umjesto toga, uzmite papir i olovku i zapišite u tezama šta ste radili protekla dva ili tri dana. Ukoliko će Vam biti lakše, zapišite svoje dnevne aktivnosti kroz narednih nekoliko dana. Šta se to ponavlja i šta biste mogli mijenjati? Zapišite makar dvije navike koje želite mijenjati, na primjer: Želim umjesto gledanja televizije otići u šetnju.
Promjena jedne navike vs. Promjena više navika odjednom
Promjena navike zahtijeva veći utrošak naše energije i mentalnih kapaciteta, tako da bi predugačak spisak mogao stvoriti preveliko opterećenje i dovesti do toga da ostanemo blokirani. No, kada odaberemo jednu novu i zdravu naviku, kao što je na primjer odlazak u šetnju, korisno je nadovezati još barem jednu njoj sličnu, podjednako korisnu. Na primjer: Uz šetnju ću popiti čaj umjesto prošle navike da za večeru uz televiziju pojedem kesicu čipsa. Na ovaj način, uz šetnju koja opušta tijelo i daje mu energiju, čaj će vas dodatno opustiti i učiniti da nakon šetnje brže utonete u san.
Nagrada za trud
Kada osvijestimo lošu naviku, možemo primjetiti i neke njene pozadinske efekte, na primjer „Ne pušim cigarete, ali primjećujem da u momentu stresa nekoliko dimova može da me umiri.“. Ovo je primjer u kojem uzimanje cigarete izaziva osjećaj umirenja što je za naše napeto tijelo vid nagrade. No, ako znamo da nam navika šteti, kao recimo ova cigareta, onda je rješenje stvaranje zdravijeg obrasca ponašanja kod kojeg će slijediti adekvatnija nagrada. Na primjer: Izazivač stresa – rok za obaveze na poslu – Nova rutina: Korištenje planera obaveza – Nagrada: Kupka za opuštanje nakon radnog dana. Ovim putem, nagrada će izazvati zdrav i prirodan način opuštanja prije nego što bi to učinilo nerviranje i ponovno uništavanje zdravlja, a mozak će povezati dvije prijatnosti: strategiju organizacije za uštedu vremena i opuštanje.
Kako spriječiti misao „Ne da mi se!“?
Početna upornost i euforija za promjenu navika umiju da splasnu kada nas sustignu obaveze, stari okidači našeg ranijeg ponašanja ili kada nam jednostavno naiđe loš dan. Da bismo podržali naš mozak na putu učenja, potrebno mu je dati realan scenario, bez izgovora i zavaravanja.
Umjesto: „Ne da mi se prošteti, prije će me opustiti televizija“.
Zamislite scenarije i tok radnje:
- 1. Izgubiću korisnih sat vremena i poješću kesicu grickalica što će mi dati osjećaj nadustosti.
- 2. Nervoza će se prenijeti na san, slabo ću spavati i sutra neću imati energiju i koncentraciju za posao.
- 3. Već mi je poznat šta bude kada koristim staru naviku, prošetaću ipak da ne prekidam zdravi kontinuitet.
Ukoliko pokušate primjeniti ovaj put promjene, sigurno je da će se Vašem tijelu „osladiti“ i da će doći do lučenja prirodnog hormona sreće i zadovoljstva koji se javlja kada učimo i činimo dobro svom tijelu. Početno odbijanje promjene nije znak da to nikada nećete uspjeti i da nije za Vas, naprotiv, to je samo znak da se mozak protivi radu i ponovom ulaganju pune svijesti prilikom novih obrazaca ponašanja.
