Kulturno je isprobati svaki specijalitet koji nam domaćin ponudi. Ukoliko kažemo „Ne mogu”, neko bi mogao pomisliti da smo ljuti, nezahvalni ili pak bolesni. Nije lako nositi se sa okruženjem kojem je mršavljenje bespotrebno, sramotno i tabu tema, a praznici period u kojem se nekontrolisano jede. Socijalni uticaj je ogroman i u njemu se guše naše želje, stavovi i planovi.

Ma koliko godina imali i u kakvom društvu odrastali, socijalni kontekst određuje smjernice i oblike našeg ponašanja. Slušajući i gledajući svoju okolinu, poprimamo i sami pojedine obrasce ponašanja i njihovom dugotrajnom primjenom stičemo disciplinu i nove navike. S druge strane, čak i kada poželimo postupati drugačije, često bivamo ograničeni raznim socijalnim normama, direktnim, ali i onim kojih nismo svjesni.

„Svi tvoji prijatelji su upisali fakultet, nećeš valjda samo ti imati četiri razreda škole?“, „Marko je dobar dječak i pojeo je sve iz tanjira, moraš i ti!“ i mnogo drugih poređenja i pretjeranih očekivanja čine nas podložnim konformizmu kojeg susrećemo u svim sferama svog života.

Konformiramo se, tj. prilagođavamo, porodici, prijateljima u školi, poslovnim saradnicima, ali i slučajnom okruženju kakvo srećemo na seminarima, okupljanjima, proslavama.

Kako nam se bliže pranici, često se susrećemo sa pitanjem kako odoliti i ostati pri svom stavu da u gostima kažemo „Ne, hvala, ne mogu“, a da ne osjećamo krivicu i ožiljke tuđih pogleda na sebi i da, na kraju krajeva, ne popustimo i ne pojedemo sve ono što danima nismo htjeli ili mogli jesti.

Situacija broj 1: Uvrijediću domaćina ako odbijem hranu?

Da, hoćete uvrijediti domaćina koji vas je pozvao samo da bi se pohvalio svojim specijalitetima. Onaj domaćin koji vas je pozvao zbog veselja, druženja i veličanja prisustva na kojem ćete razgovarati, smijati se i pjevati, nikada se neće naljutiti i razumjeće vas.

Uostalom, niko od vas ne traži kategoričko odbijanje makar i jednog zalogaja, jer uvijek postoji opcija da odaberete zdravije namirnice sa trpeze ili da pojedete neku od nezdravih, ali u manjoj količini. Da bi vam bilo lakše istrajati, sjetite se da osim toga šta govorite, ulogu igra i to kako govorite. Ukoliko je domaćin isključiv, a vi u očima imate sliku kolača sa poslužavnika, jasno je da ubjeđivanje neće prestati dok ga ne pojedete!

Šta nas navodi na kršenje ishrane i prejedanje?

Situacija broj 2: Ne smijem zbog zdravlja, a oni to ne razumiju!

Okolina često prikriva sopstvene strahove i probleme tako što ismijava tuđe odluke o promjeni. „Ma šta te briga za holesterol, pa evo meni doktor rekao da pripazim, a vidi kako jedem i nije mi ništa“, „Čuj zbog štitne moraš mršaviti, pa moja kolegica je mršava kao grana pa opet ima problem sa štitnom“.

Ovo su samo neki od primjera kako komentari drugih mogu da poljuljaju našu odluku da brinemo o svom zdravlju. U takvim situacijama se sjetite da vas pravi prijatelji nikada neće tjerati da radite nešto što šteti vašem zdravlju, ali i da okolina često preispituje vaše stavove i umanjuje važnost brige o zdravlju baš iz razloga što se tješi i zanemaruje ličnu zdravstvenu higijenu. No, uvijek postoji šansa da baš vaša istrajnost pokrene nekoga da se brine o sebi i da mijenja navike.

Šta nas navodi na kršenje ishrane i prejedanje?

Situacija broj 3: Ako krenem jesti, ne znam stati!

Svaka hrana može biti zdrava ako u njoj imamo mjeru! Ovo je važno pravilo ukoliko imate problem sa prejedanjem, nekontrolisanim unosima nekih specifičnih, kaloričnih namirnica ili ako se danima izgladnjujete u cilju mršavljenja, a onda kada popustite granice, vratite i više kilograma nego što ste ih imali.

Kakav god problem da imate, ako vam želudac nije prazan, hrana neće biti rješenje. Mozak najbolje uči ako u kontinuitetu primjenjujete nove navike, ali ako znate smisao zašto nešto činite. Ako promjenu navika smatrate kaznom i ako ne postoji jasan cilj koji ćete pratiti, čim prvi put pomislite na kršenje i date mozgu taj vid „oduška“, teško ćete ga vratiti na put koji mu nije bio prijatan.

Zato će vam biti dovoljno da pomislite kako odlazak na druženje podrazumijeva mnogo hrane, pa ćete sebi dati znak za kršenje poput: „Ovo je samo danas, od sutra ću drugačije“ ili „Svi jedu, mogu i ja“.

Osim toga, okrivićete domaćina što vas je ponudio hranom, a ne sebe jer nemate granice u konzumaciji iste, pa je poželjno na vrijeme povući paralelu i osvijestiti prave razloge zbog kojih dolazi do takvog nepravilnog odnosa prema hrani i suočiti se sa tim lošim navikama.

Šta nas navodi na kršenje ishrane i prejedanje?

Zanimljiva zapažanja Atika klijenata o ovoj temi: 

  • „Svako naše porodično okupljanje podrazumijeva MNOGO hrane. Nisam to primjećivala dok nisam uvela redovne obroke i ograničila bespotrebna grickanja mimo njih“.
  • „Otkako samo muž i ja promijenili način ishrane, shvatili smo koliko smo se trudili poštovati tuđe zahtjeve. Jedni prijatelji su se prestali družiti sa nama jer smo im ponudili planinarenje umjesto roštilja na vikendici“.
  • „Primjetila sam kako alkohol vezujemo za dobar provod. Da li je to nešto što nam društvo nameće?„
  • „Primjetila sam da sada ne jedem slatkiše da bih smršala, pa da ih opet mogu jesti bez granica. To nije dobro razmišljanje“.

Ovi komentari pokazuju koliko je važno prepoznati socijalni uticaj, naročito onaj štetni i ostati prvi svojoj odluci čak i kada se radi o opaskama vama bliske okoline. Takođe, dobro je znati da se svaka navika može promijeniti i da je bitno znati cilj zbog kojeg to radimo, te spriječiti korištenje uticaja okoline kao izgovora za kršenje i ličnu nedisciplinu.

1879

Šta nas navodi na kršenje ishrane i prejedanje?