Već treću godinu živim sa porodicom u Njemačkoj i radim kao pedagog u vrtiću. Od samog momenta preseljenja bilo je poprilično stresno. Briga o djeci, njihovoj školi i vrtiću, mojoj školi i potrazi za poslom su uzeli svoj danak – neredovna i neizbalansirana ishrana.
S obzirom na moju konstituciju, nije bilo treško primjetiti da se suvišni kilogrami nagomilavaju. Manjak vremena, manjak volje i nezadovoljstvo je raslo. Svjesno sam izbjegavala odlazak u kupovinu odeće jer bi me to tek onda deprimiralo. Haljinice, koje obožavam, sam samo preslagivala i gurala dublje u ormar.
Pominjanje odlaska na bazen mi je stvaralo nervozu i svjesno sam ga izbjegavala, ali, imala sam u glavi svoju idealnu figuru i znala sam da će moja odluka za promjenom kad tad “sazrijeti” do realizacije. Tako je i bilo. U februaru ove godine sam se razboljela, bila sam pozitivna na virus Covid – 19, teži oblik. Iskreno, nije mi bilo svejedno i tad sam donijela dve velike odluke od kojih je jedna bila da krenem sa promjenom, pre svega svojih navika, a samim tim i da izgubim višak kilograma.
Za Atiku sam znala još odavno i lično poznajem ljude koji su napravili odlične rezultate. Vjerovala sam da funkcioniše uz obostranu saradnju i zato sam se javila kad sam zaista bila spremna da sarađujem. U prvom razgovoru sa psihologom sam tako i rekla – meni treba dugo da nešto odlučim, ali kad to učinim, nema osciliranja. Ja sam jedan od onih đaka “štrebera”, kod mene nije bilo kriza i kršenja jelovnika.
Sve sam radila sa uživanjem, kuhala obroke i pakovala ih da ponesem na posao. Svojim ukućanima, koji su “teški” što se tiče promena vezano za hranu, kuhala sam ono što su željeli i na šta su navikli. Jedino se ponekad javljao problem sa treningom, zbog nedostatka vremena.
Dešavalo mi se da neplanirano zaspim sa djetetom u periodu kada sam planirala raditi trening, ali sam opet uspjela sve uklopiti jer sam uvek bila iskrena sa trenerom i on je pokazivao razumijevanje i pružao mi motivaciju i podršku, što mi je pomoglo da nastavim dalje i vremenom zavolim Atika treninge.
Sada kad sam izgubila željenih 10 kilograma i iz korijena promijenila svoje životne navike po pitanju ishrane i treninga, te kad vidim sebe zadovoljnu, punu samopouzdanja, iskreno, ne znam šta može da se desi da dođem ponovo na staro. Naiđe mi težak dan, kriza, ali sam naučila da hrana nije rješenje, osim ako mi nije stomak prazan.
Ono što želim da istaknem jeste da sam dosta ljudi motivisala da započnu vlastite transformacije i zbog toga mi je, takođe, izuzetno drago. A mi ćemo nastaviti još dugo da se družimo uz Atika “kućnu teretanu” kako ja od milja zovem program za “Održavanje i zatezanje”.
Hvala još jednom cijelom timu na divnoj saradnji.
