Nakon trećeg porođaja ostalo mi je mnogo kilograma viška. Na početku mi to nije mnogo smetalo. Bila sam preokupirana brigom oko djece. Nakon mjesec dana oporavka od carskog reza, shvatila sam da ništa ne mogu da obučem od stvari koje sam imala u ormaru. Osjećala sam se razočarano.

Najteže su mi padale kritike od strane bliskih ljudi na račun moga izgleda i težine. Savjetovali su me da korigujem ishranu, da se disciplinujem, ali to je meni u tom trenutku izgledalo nemoguće iz više razloga. Najveći problem je bio nedostatak volje i vremena. Svaki pogled ka ogledalu bi me vraćao nekoliko koraka unazad. Jednostavno nisam vidjela izlaz.

Danima sam slušala od supruga priču kako je njegova koleginica s posla za kratak vremenski period izgubila veliki broj kilograma. Iako sam sve to slušala sa velikom rezervom, pažnju mi je, ipak, privuklo što je ona navodno to postigla od kuće, preko interneta i da joj sve to nije oduzimalo mnogo vremena.

Pomislila sam, ako je sve to istina, možda bih i ja mogla da se uklopim u tu priču. Nakon nekoliko dana pridružila sam se Atika timu sa velikom željom da nešto promijenim. Prije svega, dočekali su me ljubazni ljudi, puni pozitivne energije i podrške.

Već nakon 10 dana mogla sam da vidim napredak na mojim kritičnim tačkama. Obimi na rukama, stomaku i butinama su se nevjerovatnom brzinom smanjivali. Plan ishrane mi je bio takav da sam imala osjećaj da nisam na režimu, već da se hranim sasvim normalno. Mislim da je ključna stvar bila što sam počela da imam redovne obroke.

Nutricionista je prilagodio plan ishrane u odnosu na hranu koju ja volim. Ono što mi je bilo najbitnije jeste da mi priprema hrane nije oduzimala mnogo vremena. U prvim danima najviše su mi nedostajali slatkiši, a povećan unos vode je stvarao pomalo osjećaj pritiska i opterećenja. Često sam dolazila u iskušenje da pojedem nešto slatko i nezdravo, ali uz pomoć i savjete psihologa uspjela sam da prebrodim krizu. Mnogo mi je pomoglo i to što sam znala da u svakom momentu imam podršku Atika tima.

Čak i onda kada bih napravila neku grešku, znala sam da me tim neće napustiti i osuditi, već pomoći da se vratim na pravi put. Pored svih kriza i teških momenata u mojoj glavi postojala je samo jedna rečenica: “MORAM DALJE”.

Treninzi zaslužuju posebno mjesto u ovoj priči. U isto vrijeme su pomalo zahtjevni, zanimljivi i raznovrsni. Uvidjevši da brzo napredujem u fizičkom smislu, u meni se probudila želja da dam svoj maksimum na svakom treningu. Kada bih preskočila trening u meni se budio osjećaj krivice, jer je to jednim dijelom postao novi način mog života.

Mjeseci su prolazili, a ja sam bila sve bliža svom cilju. Osjećala sam se ponosno i srećno jer sam istrajala u svojoj namjeri. Sa 15kg manje i novim navikama postala sam drugačija osoba. Od žene koja nije imala ni gram samopouzdanja, postala sam žena koja je uvijek nasmijana i voljna da svima pokaže da se upornost isplati.

Ono što sam naučila od Atika tima jeste to da je zdravlje na prvom mjestu i da uvijek trebam pronaći vremena za rad na sebi.

Ponekad se desi da priuštim sebi parče torte ili neki ukusni kolač ,ali sa smjernicama koje mi je nutricionista dala ne dozvoljavam sebi da se vratim onim starim navikama. Atika je bila jedna velika prekretnica u mom životu i na tome sam Vam beskrajno zahvalna.

1867