Odlazak djece od kuće 2019. godine i činjenica da smo suprug i ja ostali sami kod kuće doveli su do toga da mi se lijepe kilogrami. Tad sam imala više vremena za kuhanje i tijesto koje volim i način ishrane doveli su do 85kg i do preddijabetičnog stanja. Uz taj zdravstveni problem ali i druge zdravstvene probleme bila sam pozitivna i na Covid 19. Sve to je dovelo do toga da jedem veće količine hrane. Bila sam nervozna ali nisam vidjela izlaz sve dok mi sestra nije poklonila dvomjesečni Program po dijagnozi
Kako posao utiče na ishranu?
Zovem se Nataša i ja sam profesor u srednjoj školi i putujem u drugi grad a i u toku sedmice mijenjam smjene svaki dan. Obzirom da putujem u drugi grad dosta sam fokusirana na putovanje. Samim tim obroci nisu bili redovni.
2019. godine naša deca su otišla i suprug i ja smo ostali sami kod kuće, a odmah od naredne godine 2020. radila sam od kuće zbog situacije u državi, odnosno zbog Covid- a. Taj rad od kuće dovelo je do toga da sam imala više vremena pripremati obroke koje volim a posebno tijesto. Naravno, to se negativno projektovalo na mene i to tijesto dovelo je do toga da imam 89kg.
Kako su povezani zdravstveni problemi i ishrana?
Nažalost, na osnovu loše ishrane u periodu rada od kuće dovela sam sebe i do dijagnoze preddijabetičnog stanja. Preddijabetično stanje dovelo je toga da osjećam pojačanu žeđ, često mokrim, i dolazi do većeg osećaja nervoze kad se odlaže. Bilo mi je najteže kad sam stalno osjećala glad, pa čak i neposredno nakon obroka. Pored tog stanja imala sam i druge zdravstvene probleme a to su operacija žučne kese (2010. godine), sindrom iritabilnog kolona (potvrđena dijagnoza 2012. godine), želučane tegobe koje su slične tegobama kad je dijagnostifikovan GERB ali je trenutno mirno stanje dok pazim na ishranu, kao i poliartritis (potvrđena dijagnoza 2017. godine).
U oktobru 2021. bila sam pozitivna na Covid 19 i to je dovelo do toga da u hrani pronađem utjehu i da više jedem. Bila sam nervozna jer nisam vidjela izlaz iz te situacije a hrana je bila tu. I taj višak kilograma sam teško podnosila i bilo mi je muka kad sam se pogledala u ogledalo jer su mi zadnjica i stomak bili preveliki. I iako mi je bilo teško da funkcionišem zbog viška kilograma, nisam sebi to priznala već sam govorila da se tako osjećam jer treba vremena da se oporavim od Covid-a.
Kad sam se gledala u ogledalu i zbog osećaja da nema izlaza čak sam i svu svoju odeću koja mi je bila mala poklonila svojoj kćerci jer nisam vjerovala da ću to ikad više uspjeti da obučem.
Moja porodica uvidjela je kako se loše osjećam, da nemam vjeru u sebe, da mi je zdravlje upitno i sestra je odlučila da mi pomogne tako što me počastila sa dvomjesečnim Programom po dijagnozi i tu dolazi do moje promene.
Šta se promijenilo u toku Atika programa?
Kad sam vidjela prvi režim ishrane teško sam to prihvatila jer sam očekivala veće količine hrane. To je bila i velika promena u odnosu na moj način ishrane ali sam polako uvidjela benefite i polako sam se adaptirala na to. Čak sam i Novogodišnju noć dočekala sa zdjelicom miješane salate i u tom trenutku sam rekla sama sebi da mogu sve što poželim. Ja mogu da ostvarim svoje ciljeve.
Slatkiše i pre programa nisam jela ali sam naučila uz Atiku da jedem voće koje pre nisam konzumirala, naučila sam da organizujem obroke, da konzumiram manje količine hrane, da ponesem hranu sa sobom čak i kad idem na put. Naučila sam zdravo da kuvam i rijetko kad sam pravila greške.
Imala sam veliku podršku cijelog tima i za svako moje pitanje i nedoumicu bili su tu da mi pomognu. To mi je bilo značajno jer sam se prvi put susrela sa ovim načinom rada.
Do sad sam izgubila 9kg i smatram da je to odlično za moje godine (imam 54 godine) ali ne planiram na tome da stanem već da nastavim u tom smjeru dalje. Srećnija sam, osjećam lakoću, osjećam da lakše hodam i da sam pokretljivija.
I što je najvažnije, rezultati na poslednjoj kontroli su bili uredni a zdravlje mi je sad na prvom mestu i to je nešto što sam naučila uz Atiku.
