Bijeli ili integralni, riža ili pirinač, ova kultura tropskih i suptropskih područja je važan dio ishrane za ljude širom svijeta. Najznačajniji proizvođači ove ukusne i hranljive žitarice su Kina, Japan, Indonezija, Indija, Burma, kao i ostale azijske zemlje. Nauka kaže da njegova ljekovita svojstva djeluju prilikom oporavka poremećaja gastrointestinalnog trakta i kod dijareje, a uz to je popularan i kao bezglutenska namirnica.
Kako nastaje bijeli pirinač?
U procesu dobijanja ove vrste pirinča odvajaju se ljuska i klica integralnog pirinča, pa za upotrebu ostaje bijeli pirinač, poznat kao endosperm. To je deo riže koji se najčešće konzumira. Odvajanje ljuske se praktikuje jer bi prilikom količinski velikih i dugotrajnih skladištenja pirinča hranjive masti ljuske postale kvarljive i nezdrave za upotrebu.
Mane i prednosti bijelog pirinča
Važno je znati da se u procesu dobijanja bijelog pirinča uništava 67% vitamina B3 (Nijacina), oko 80% vitamina B1 (Tijamina), 90% vitamina B6 (Piridoksina), polovina mangana, polovina fosfora, 60% željeza, svih dijetalnih vlakana i esencijalnih masnih kiselina. Ako posmatramo sa nutritivne strane, iz ovih podataka možemo zaključiti koliki su deficiti bijelog pirinča u odnosu na integralni.
No, prednost bijelog pirinča je u tome što ne sadrži fitinsku kiselinu i samim tim ne izaziva probavne smetnje, te kako sadrži manji udio fosfara i kalijuma nego integralni pirinač, preporučljiviji je za konzumaciju ljudima sa bubrežnim oboljenjima.
Bijeli pirinač je bolji za upotrebu i u slučaju dijareje ili operacija gastrointestinalnog trakta, kada je potrebno ograničiti unos vlakana.
Zbog čega je bolji integralni pirinač?
Integralni pirinač je inicijalni oblik ove žitarice, a od bijelog pirinča se razlikuje, kako smo rekli, po tome jer sadrži ljusku, zbog nje nosi svoju smeđkastu boju, a prilikom obrade nije došlo do poliranja i brušenja samog zrna. Sama ljuska povećava hranjivost i nutritivnu vrijednost jer u sebi sadrži kompleks vitamina B, vitamin E, skoro sve minerale, biljna vlakna, proteine i zdrave masti.
Kao prednosti integralnog pirinča se navode i sadržine mangana, selena, fosfora, bakra i magnezijuma, te u manjoj meri prisutni su minerali poput natrijuma, kalcijuma, kalijuma, sumpora, bakra, željeza, kobalta, cinka i joda, potpuni kompleks vitamina B, a najviše vitamina B3 (Nijacin).
Šta je mana integralnog pirinča?
Iako nutritivno bogatiji, integralni pirinač može da sadrži visok udio arsena, teškog metala koji se može naći u zagađenima područjima na kojima se ova kultura uzgaja. Njegovim dugotrajnim i prekomernim unosom bi moglo doći do zdravstvenih problema i zato prilikom izbora i nabavke integralnog pirinča treba biti oprezan.
Dugotrajna konzumacija štetnog, neorganskog asrena je povezana sa hroničnim bolestima poput karcinoma, srčanih bolesti i dijabetesa tipa 2. Kroz ishranu se u organizam inače unosi arsen, ali onaj organski koji nije toksičan i dnevna doza tog unosa se procijenjuje na 1mg/dan.
Koja je razlika u nutritivnim vrijednostima?
U narednim redovima možete pogledati brojčane prikaze nutritivnih vrijednosti pirinča na njegovih 100g.
Jasno je da postoje određene razlike u nutritivnom sastavu, ali je važno istaći da pojedini proizvođači obogaćuju bijeli pirinač kako bi zamijenili hranljive materije izgubljene tokom procesa prerade. Kao namirnica koja se svakodnevno koristi u ishrani polovine svjetske populacije, pirinač zadovoljava dva osnovna uslova za obogaćivanje: masovna upotreba i dostupnost cene na tržištu.
Tako obogaćen pirinač je dobar izvor folne kiseline koja se preporučuje trudnicama i ženama koje planiraju trudnoću.
Koji pirinač više utiče na debljanje?
Bogatstvo pirinča kao namirnice se ogleda u velikim količinama ugljenih hidrata i skroba. Oko 80% dnevne doze svih ugljenih hidrata u svakodnevnoj ishrani se osigurava skrobom, pa je zato pirinač, zbog visokog udjela skroba, dobar izbor kao prilog vašim obrocima.
Ukoliko pogledamo kalorijsku vrijednost bijelog i integralnog pirinča možemo zaključiti da je razlika u kalorijama minimalna, ali u pogledu nutritivnog sastava postoje određene razlike.
Ukoliko želite unijeti veću količinu vlakana i minerala, birajte integralni pirinač.
No, ukoliko ste na režimu ishrane ili želite samostalno postići promene po pitanju kilograma, obratite pažnju na omjer unosa i potrošnje energije. Važno je da energija koju unesete putem namirnica bude dovoljna za normalno funkcionisanje organizma, a opet manja od energije koja se troši na fizičku aktivnost. Ukoliko povećate unos integralne riže, a ne iskombinujete ostatak obroka prema tom unosu ili ne potrošite unesenu energiju u toku dana, doći će do povećanja broja kilograma. Prema tome, sama reč „integralni“ nije garant za smanjenje kilograma.
Sada se verovatno pitate šta je ipak bolji izbor za vas i šta je zdravije – bijeli ili integralni pirinač? Ukoliko ne možete da se odlučite, birajte oba. Dobro je miješati sorte, jer i jedna i druga imaju svoje prednosti i pomoći će da unesete vitamine, minerale, regulišete probavu i da brzo spremite ukusan obrok.
Literatura
1. Shoemaker, S. (2021.), Brown Vs. White Rice —Is One Better for Your Health?
Dostupno na: https://www.healthline.com/nutrition/brown-vs-white-rice
2. Grujić, R., Miletić, I. (2006.), Nauka o ishrani čovjeka, Tehnološki fakultet Banja Luka
3. Alibabić, V., Mujić, I. (2016.), Pravilna prehrana i zdravlje, Veleučilište Rijeka
4. Bulter, N., (2019.), Is brown rice or white rice better for health?
Dostupno na: https://www.medicalnewstoday.com/articles/319797
5. Živković, R. (2000.), Hranom do zdravlja, Medicinska Naklada Zagreb
6. Živković, R. (1994.), Dijetoterapija, Zagreb
7. Podaci preuzeti sa https://www.tablicakalorija.com/zitarice/pirinac-riza.html