Depresija je biopsihosocijalni poremećaj i problem sa kojim se susreće preko 300 miliona ljudi širom svijeta. Koliko god se priča o depresiji prostirala, ponekad se zanemari činjenica da je depresija poremećaj sa nekoliko lica. Jedno od njenih lica je i nasmijana depresija, termin koji se sve češće koristi u kliničkoj praksi, iako nije naučno utemeljen, iskusni kliničari navode da je njeno pojavljivanje iz godine u godinu u porastu.
Definicije i razlozi javljanja depresije
Klasična klinička depresija podrazumeva sipmtome potištenosti, tuge, beznađa, nezaintresovanosti za svakodnevne aktivnosti, omalovažavanje svoje ličnosti, postojanja i delovanja. U krajnjem slučaju dolazi i do razmišljanja o samoubistvu kao vidu rešenja svih ovih osjećanja i mišljenja. Najčešće se javlja kao posledica gubitka. Neki od uzroka može biti gubitak bliske osobe, gubitak zdravlja, gubitak posla, osećaja sigurnosti, itd…
Sa druge strane, stručnjaci nasmijanu depresiju definišu kao sklonost osobe da se u svakodnevnom socijalnom životu funkcioniše na uobičajen i normalan način. Takve osobe najčešće imaju posao, bogat društveni život, mnoštvo aktivnosti, nasmijani su, raspoloženi i veseli, a osmijeh nose kao vid fasade ili odbrambenog mehanizma. Međutim, kada se osame, osobe koje pate od nasmijane depresije dobijaju sve simptome klasične depresije. Osjećaju tugu, potištenost, izražen osećaj bezvrijednosti, pate od nesanice ili noćnih mora. Razlozi zbog kojih osjećanja ostaju skrivena mogu biti raznoliki.
Prvenstveno, osobe ne razlikuju neraspoloženje od depresije. Misli da je to stanje prolazno i da će se brzo osećati bolje. Kako vreme odmiče, osoba postaje sve depresivnija, sve manje vidi smisao da to i sa kim podijeli, a još manje pronalazi rešenja.
Drugi razlog može biti osećaj srama zbog psihičkog poremećaja poput depresije. Osobe se boje da ne izgube prijatelje i posao, da ih neko ne posmatra sa sažaljenjem, itd…
Takođe, jedan od razloga može biti što osoba ne želi da se njena porodica i prijatelji brinu, te želi da ih poštedi informacija koje podrazumijevaju bilo kakav oblik neprijatnosti.
Koje skupine ljudi karakteriše nasmijana depresija?
Dve najčešće grupe ljudi koji pate od nasmijane depresije jesu introverti koji izbjegavaju razgovor o sebi, a naročito izbjegavaju razgovor o problemima i brigama. Druga osjetljiva skupina ljudi jesu perfekcionisti koji sebi ne dozovaljavaju trenutak slabosti, već od sebe očekuju u više od onoga što je u njihovoj fizičkoj i mentalnoj moći.
Osobe koje pate od nasmijane depresije toliku snagu ulažu u skrivanje svoga stvarnog stanja da trpe znatno jači osećaj unutrašnjeg bola i patnje jer im je potrebna dupla energija; da se sa problemom nose i da ga skrivaju, sve do momenta kada se potpuno slome.
Dok, osoba koja pati od klasične depresije neminovno oseća bol i patnju, ali kada svoje emocije pokazuje, one nemaju isti intenzitet kao one skrivene. Ujedno, osoba koja pati od nasmijane depresije često ulaže ogromne napore u to da svoju ličnost prikaže u najvedrijem svjetlu. Tako da niti bliske osobe oboljelih ne mogu primjetiti da nešto nije u redu.
Veliki broj svjetski poznatih komičara su izvršili samoubistvo zbog depresije, dok su u svakodevici bili funkcionalni i savršeno odrađivali svoj posao. Sličan primer je i samoubistvo poznatog glumca Robina Williamsa za kojeg su psiholozi utvrdili da je jedan od glavnih uzročnika njegovog samoubustva depresija. Ali, čak i malo pre njegove smrti smo ga mogli videti u najboljim izdanjima, gde je raspoložen gostovao u emisijama i plijenio humorom.
Sklonost ka suicide kod klasične i nasmijane depresije
Osoba koje boluju od klasične depresije imaju sklonost ka suicidalnim idejama u podmaklim fazama poremećaja. Isti slučaj je i sa nasmijanom depresijom gde posle svih simptoma osoba razmišlja o oduzimanju vlastitog života kao vida spasa od svakodnevne patnje i očaja.
Međutim, suštinska razlika između klasične i nasmijane depresije leži upravo u činjenici da osoba koja pati od klasične depresije zbog svoje isrcpljenosti, bezvoljnosti i manjka energije svoja sucidalna razmišljanja otežano sprovede u čin. Jer, tada depresija bude u odmakloj fazi gde osoba nema snagu niti da ustane iz kreveta. Dok, kod nasmijane depresije to nije slučaj. Osoba je dovoljno energična, aktivne i snažne da sebi naude. To je razlog zbog kojeg je nasmijana depresija opasnija od ostalih oblika depresije. Često ostane neprimijećena, a za sobom nosi fatalne posledice.
Kako prepoznati depresiju i djelovati?
Osoba koja pati od klasične depresije većinu simptoma jasno pokazuje povlačenjem u sebe i padom interesovanja za svakodnevno funkcionjsanje. Na osnovu toga nije teško prepoznati klasičnu kliničku depresiju. Međutim, bitno je da osoba od navedenih simptoma depresije pati minimalno dve i više sedmica da bismo mogli reći da se potencijalno radi o ovom poremećaju. Adekvatna i pravovremena rekacija okoline može umanjiti posledice ovog stanja kod osobe ili spasiti nečiji život.
Sa druge strane, posledice nasmijane depresije su jasne. Ona iscrpljuje čovjeka do krajnjih granica sve dok ne doživi potpuni emocionalni slom. Tada istinski simptomi izlaze na vidjelo ili krajnjem slučaju dolazi do oduzimanja vlastitog života. Ipak, nasmijanu depresiju je moguće prepoznati, naročito, kod bliskih ljudi. Najlakši način jeste posmatrati njihovo ponašanje u momentima kada ne znaju da ih gledamo. Oni tada ne kriju svoje stvarno stanje. Drugi pokazatelj jeste neprilagođeno ponašanje u uslovima i situacijama koje to ne predviđaju.
Smiju se glasno, na silu, pokazuju pretjeranu dozu interesovanja i raspoloženje. Jednostavnije rečeno, njihovo ponašanje je umjetno u prirodnim okolnostima. Još jedan mogući pokazatelj jeste promena težine i apetita, kao i manjak zaintresovanosti za neke aktivnosti koje je osoba pre izrazito praktikovala, a sada ih ćutke zanemaruje.
Ukoliko primjetite nekoga iz svoje okoline ko pokazuje ovakve ili slične simptome, najbitnije je da sa njim razgovarate. Iskrena, otvorena komunikacija zasigurno obezbjeđuje veću šansu da se osoba otvori. Kada nekome izrazite svoju brigu i zainteresovanost, veća je šansa da će ta osoba osjetiti pripadanje i sigurnu luku. Ali, ono što je najbitnije od svega jeste da pomognete osobi da potraži stručnu pomoć i na taj način učini prvi korak ka poboljšanju.
