Zdrave navike u ishrani podrazumijevaju da na dnevnom nivou u organizam unosimo dovoljnu količinu energije i nutritivno bogatih materija da bi se omogućilo neometano funkcionisanje tjelesnih sistema i očuvanje zdravlja. Pravilna ishrana podrazumijeva usvajanje navika, a kako se one stiču od ranog djetinjstva, važno je da se od temelja postave dobre osnove.

One će, vremenom, omogućiti pravilan razvoj fizičkih, kognitivnih i psihosocijalnih vještina, što roditeljima pričinjava dodatni vid odgovornosti, ali i stresa.

Kada se razvija ovisnost o nezdravoj hrani kod djece?

Ma koliko se roditelji trudili davati svojoj djeci samo ono najzdravije, istraživanja pokazuju da se ovisnost o štetnim sastojcima stvara veoma rano. Na primjer, u periodu od šest mjeseci starosti kod djece nastaje ovisnost o kofeinu jer roditelji dopuštaju djeci unos čokoladica, gaziranih sokova, kakao napitaka, sladoleda sa okusom čokolade i kafe i slično.

Istraživanja, takođe, pokazuju da djeca koja imaju više razvijenu ovisnost o hrani imaju roditelje koji takođe pokazuju više simptoma ove vrste ovisnosti. Osim toga, kod takve skupine djece je karakteristično da teže prepoznavaju kada su siti i da imaju povećan indeks tjelesne mase.

Kako roditelji mogu motivisati djecu na zdrave prehrambene navike?

1. Nemojte biti „helikopter roditelji“!

Stalno „oblijetanje“ oko djeteta i pitanje „Jesi li gladan/na?“ možda izgleda kao naročito brižno roditeljstvo, ali u situaciji usvajanja zdravih navika može izazvati kontra efekte. Djetetu je važno postaviti strukturu i u njoj biti dosljedan.

Ukoliko od najranijeg perioda dijete ne zna kada je vrijeme za obroke i ukoliko jede samo ono što želi/voli, vrlo je vjerovatno da ćete kroz njegovo odrastanje biti „helikopter roditelj“ koji će sa tanjirom i kašikom u rukama juriti po kući ne bi li mu dijete pojelo redovan obrok.

Štaviše, mali je broj djece koja će tražiti špinat za ručak, a namrštiti facu na pomfrit ili krofnu. Imajte na umu da djeca ne znaju koliko je taj isti špinat zdraviji od brze hrane, tako da je na vama da ne puštate djetetu na volju da bira svoj dnevni jelovnik.

Savjet I: Napravite djetetov planer obroka gdje ćete zajedno sa njim lijepiti sličice namirnica ili crtati porcije koje su namjenjene za jelo. Nakon pojedenog obroka dopustite djetetu da sebi nacrta ili nalijepi „smajlić“ ili sunce kao znak uspjeha. Neka obroci budu raspoređeni u isto ili približno isto vrijeme u toku dana i ne, dijete ne mora pojesti sve iz tanjira da bi ustalo od stola, već mu dopustite da stiče osjećaj sitosti.

2. Dijete želi jesti isto što i vi

Kada kažemo da su djeca mali sunđeri koji upijaju sve iz okoline, mislimo na činjenicu da je jedan od čestih oblika dječijeg učenja učenje po modelu o kojem govori Albert Bandura. Ako je model dječijeg ponašanja roditelj, jasno je zašto nema logike tjerati dijete da jede povrtnu supu iz bijelog tanjira na koju se roditelji mršte, dok jedu pizzu ili grickaju čips iz šarene kesice.

Ako znamo da dijete uči gledajući i oponašajući roditelja, nepravedno je očekivati da na ranom uzrastu dijete razumije frazu „Moraš jesti supu da bi bio jak kao ja! I ja sam je jeo dok sam bio mali.“.

Savjet II: Nemojte jesti ono što branite djetetu, naročito ako dijete ima problem sa konzumacijom zdravih namirnica. Servirajte hranu u slične posude, sjednite za sto dok jedete i uklonite iz kuće nezdrave namirnice za grickanje. Njihovom konzumacijom će dijete poremetiti osjećaj gladi, lažno se zasititi i moguće je da ono zaista nije gladno u trenutku kada mu servirate zdrav obrok.

3.Kreativni prikaz obroka umjesto uslovljavanja i kazne

Djeca posmatraju svijet mnogo kreativnije nego odrasli i tu kreativnost je poželjno razvijati u svakom danu odrastanja. Na primjer, voćni šejk izgleda mnogo zanimljivije djetetu ako ga poslužite u šarenoj flašici ili ako ga pije kroz slamčicu sa likom omiljenog junaka. Dijete će prije pojesti zdravi kolačić koji je pravilo zajedno sa majkom u kuhinji, nego kada ga dobije serviranog na tanjiru uz riječi „Nema čokolade u kući jer nije zdrava!“.

Osim kreativnog posluživanja obroka, izbjegnite grešku uslovljavanja riječima „Kada pojedeš kupus, dobićeš čokoladu!“. U djetetovom mozgu to znači da nakon dvije kašike kupusa može pojesti 2 reda čokolade. Znači, takođe, da ga uslovljavate tako da nauči jesti zdrav obrok samo da bi dobilo poslasticu kao nagradu, pa kada prvi put izostane poslastica, dijete će odbiti i zdrav obrok.

Savjet III: Nabavite djetetu plastični escajg kojim se ne može povrijediti, ali može sjeckati jabuku i praviti od nje oblak koji će pojesti, a nakon toga dobiti kao nagradu sunce na papiru iz džepa svoje majke. Dok dijete ne zavoli ukus zdravih namirnica, poslužite ih u „prikrivenom“ obliku, na primjer, špinat može jesti u smjesi za zdrave uštipke ili u vidu pljeskavice u obliku srca.

Kako nagraditi dijete za zdrav obrok?

Pomenula sam da nije dobro nagrađivati i uslovljavati dijete tako da mora pojesti zdrav obrok da bi dobilo onu nezdravu, ali ipak omiljenu poslasticu. Pokušajte obrnuto, dijete nagraditi zdravim obrokom, umjesto da za pojeden zdravi obrok dobija nagradu. Koristite nematerijalni podsticaj koji podrazumijeva učenje i sticanje zdravih prehrambenih navika.

Na primjer, ako učite dijete da napravi kolačiće različitog oblika (razvoj kreativnosti), dok se druži sa roditeljima u kuhinji (razvoj socio-emocionalnih vještina) izazivate prirodno zadovoljstvo, sreću i želju da na kraju u slast pojedete zdravi kolač da vidite kakvog je ukusa vaš zajednički pekarski proizvod (osjećaj uspjeha i korisnosti).

Dakle, zdrave prehrambene navike ćete najlakše razviti kod djeteta ako ih i sami praktikujete i ako u njima, redovno, kroz stukturu i sistem uživate.

1214