Kako pandemija Covid – 19 i selidba mogu uticati na odnos prema hrani?

Moji kilogrami su se počeli nakupljati u trudnoći i poslije poroda. Međutim, najviše se toga nakupilo sa početkom pandemije. U tom periodu mi je i muž otišao u Njemačku, a naš dvogodišnjak i ja smo ostali u Bosni.

Kako se tokom pandemije nikuda nije išlo, kraće sam radila i uglavnom sam bila kod kuće sa muževim roditeljima. U tom periodu, glavna nam je zanimacija bila maštanje o sljedećem obroku, kolaču, pecivu… Bukvalno, iz dosade.

Naravno, tu su bili i neredovni obroci. Jedan do dva jako obilna obroka, sa mnogo hljeba, pita i mnogo slatkiša,

Nakon tog perioda, sin i ja dolazimo u Njemačku. Nastupio nam je veoma stresan period u kojem smo živjeli ubrzanim tempom života. Oboje smo radili, učili, prilagođavali se, sin je išao u vrtić i nije nam bilo jedostavno. To je rezultiralo da svako veče pojedemo “brdo” slatkiša, grickalica i da nam to bude vid odmora uz ležanje jer je bio i period karantina i nemogućnosti da negdje idemo.

Šta sve može biti presudni momenat za promjenu stečenih loših navika?

Kada su se otvorile prodavnice i kada sam otišla u prvu kupovinu vidjela sam da sam mi je odjeća 2XL postajala malena. Tada sam se zaustavila i rekla sebi da tako više ne može. Došla sam kući, pogledala se u ogledalo i postala svjesna da izgledam ogromno i barem 15 godina starije. S obzirom da prirodno imam veće grudi, one su se samo stopile sa stomakom i to je u kombinaciji zaista loše izgledalo. Bila sam nezadovoljna sobom.

A, onda sam se prudružila Atici…

Ja apsolutno nikada nisam bila ljubitelj povrća, a voća pogotovo. Sada svoj dan ne mogu niti da zamislim bez toga. Na samom početku mi je bilo teško bez tjestenine, peciva, hljeba i osjećala sam neku prazninu u stomaku. I bilo mi je teško da se naviknem da pijem, za mene, ogromne količine vode. Ali, nisam odustajala i svaki dan mi je bio sve lakši i bolji.

Nisam imala neke velike i značajne krize, samo sam jednom pod uticajem jakog stresa pojela kockicu čokolade. Ali, uglavnom, pridržavala sam se 98% plana. Najviše sam se radovala treninzima s obzirom da sam se kao djevojčica i djevojka bila fizički aktivna i posvećena sportu.

Jedino, bio mi je problem da pronađem vrijeme sve obaveze. Radila sam u tri smjene, kao i suprug i nije mi bilo jednostavno da nađem vrijeme da udovoljim sinu, suprugu, da odradim trening i naravno, udovoljim sebi. Nekada sam čak odrađivala trening poslije 23h kada oni spavaju. Mada, često smo moj sin i ja zajedno radili trening i uvijek me ometao, skoči na mene, pa se sudarimo i to mi je, iskreno, bila jedna od prepreka.

Koji rezultat donosi 3 mjeseca Atika programa?

Moj put je započeo sa 77 kilograma, a danas, nakon 3 mjeseca imam 67,5 kilograma i mnogo više samopouzdanja, sreće, lakoće i bez bolova u leđima.

Ja svoj put sa Atikom nastavljam i dalje jer želim da učim o zdravoj ishrani, da stičem i dalje zdrave navike koje su sada potpuno drugačije u odnosu na period prije programa. Naravno, nisam isključiva i ne držim se slijepo zdrave ishrane, tu i tamo gricnem i nešto nezdravo, ali nikada više neće doći u obzir one količine koje sam jela ranije.

1920