Emocionalno prejedanje je osnov za razvoj poremećaja ishrane. Glavni problem poremećaja u ishrani jeste uvjerenje koje osoba ima o sebi, a tiče se manje vrijednosti i poželjnosti kao posledice prekomjerne tjelesne mase.

Osoba sve svoje vrijednosti procjenjuje na osnovu tako iskrivljene slike o sebi, pa nije ni čudo da se dodatno suočava sa emocionalnim bolom, stresom, nezadovoljstvom i u krajnjem slučaju, ponovnim traženje utjehe u hrani kao najlakšim načinom kompenzacije.

Štetnost emocionalnog prejedanja se ogleda u čestim epizodama nekontrolisanog uzimanja hrane i ciklličnim pojavama kriza – zatrpavanje hranom – krivica – kriza.

Posledice mišljenja „Ako ne smršam, nisam dovoljno dobar/ra.“

Nezdrav odnos prema hrani i traženje utjehe u njoj dovodi do niza problema, kako do onih vidljivih golim oko, kao što je gojaznost ili pothranjenost, tako i do onih koji se kriju unutar same osobe. Emocionalna bol, tenzije, nezadovoljstvo, manjak motivacije i energije, iskrivljena slika o sebi, socijalno distanciranje, sve to su unutrašnji činioci poremećenog odnosa prema hrani.

Pre nego što osoba primjeti stvarni uzrok poremećaja, primjetiće svoj izgled u ogledalu i pokušavaće otkloniti tu posljedicu, često naglo, bezuspješno i kratkoročno. Nije ni čudno što se kao najčešći okidači emocionalnog prejedanja smatraju stresne situacije i iskrivljena slika o sebi.

Nakon niza neuspješnih pokušaja borbe sa kilogramima i hranom, osoba postaje sve više vezana za nju i dolazi do poremećenog ritma ishrane i rada metabolizma.

Šta uzrokuje emocionalnu glad i kako se ona manifestuje?

Emocionalna glad se često naziva i psihološka glad i nastaje kao posledica nezadovoljene potrebe koja nije fiziološke prirode, kao što je ona glad koja nastaje zbog praznog želuca. Tako pojedinac pokušava hranom zadovoljiti tenziju koja nastaje kao nezadovoljena potreba za priznanjem, socijalnim kontaktima, fizičkim dodirom, manjkom strukture i organizacije, društvenih, radnih i drugih izazova i slično.

Zbog neprepoznavanja pravog uzroka tenzije dolazi do mehaničkog uzimanja, najčešće nezdrave hrane i to u prekomernim količinama, no glad se na taj način ne može zadovoljiti, jer nije ni bila uzrok tenzije.

Neki od kriterija za razlikovanje emocionalne i fizičke gladi su sljedeći:

Emocionalna glad

• Javlja se brzo i budi osećaj hitnosti (da je što brže zadovoljiš, osećaj kao da ne možeš izdržati)
• Vezuje se za specifičnu vrstu hrane (brza, nezdrava, omiljena hrana, slatkiši)
• Dopire iz glave (osećaš da ti se nešto jede; želja; emocionalna bol)
• Mehaničko jedenje bez plana (poješćeš kanticu sladoleda iako nije bilo planirano)
• Nakon obroka nastaju neprijatna osjećanja (krivica, kajanje, sramota, ljutnja)
• Izostaje osećaj sitosti
• Ne prestaješ jesti dok se ne osetiš emotivno bolje
• Uzrokovana je neugodnom emocijom koju želiš što pre „zatrpati ili zadovoljiti“

Fizička glad

• Javlja se postepeno, najčešće u vreme kada inače jedeš
• Poješćeš bilo šta da se zadovoljiš
• Dopire iz stomaka (kvrčanje crijeva, osećaj praznine u želucu)
• Nakon obroka ne nastane neprijatnost, već se zadovolji ravnoteža
• Nastaje osećaj sitosti
• Prestaješ sa jelom kada osetiš da je želudac pun
• Uzrokovana praznim želucem

Povećana količina stresa i laka dostupnost namirnica utiču da se zadovoljstvo lako otkrije u hrani koja je većinom bogata dodatnim pojačivačima ukusa. Za osećaj zadovoljstva postoji i stvarna, fiziološka pozadina. Unos nutrijenata utiče na nivo energije metabolizma, nervni sistem i nivo hormona, a sve to utiče na emotivno stanje i reagovanje, dajući često osećaj umirenja.

Zbog toga se kroz pomenute simptome prekomjernog i nekontrolisanog unosa hrane lako razvija ovisnost “za umirenjem”, pa je važno na vreme otkriti simptome i prevenirati razvoj većih poremećaja kao što su anoreksija, bulimija, kompulzivno prejedanje, te drugi nespecifični poremećaji hranjenja.

Istraživanja pokazuju da se želja za uzimanjem hrane javlja često kao reakcija na porast neprijatnih emocija, naročito kada je pojedinac sam kući uveče. Takođe, otkriveno je da se neprijatne emocije smanjuju od početka, do kraja faze prejedanja, ali isto tako, da dolazi do porasta neprijatnosti, krivice i ljutnje nakon što se unos hrane završi.

Ova činjenica je pokazatelj da hrana rešava tenziju u telu samo kratkotrajno.

Kako se liječi emocionalno prejedanje?

Kao što je rečeno, važno je prepoznati simptome nekontrolisanog unosa hrane i na vreme reagovati, da ne bi došlo do težih poremećaja ishrane, tjelesne mase i zdravstvenog stanja. Važno je da reaguje i sam pojedinac, ali i njegova okolina.

Čitanjem članka je moguće zaključiti da sama redukcija unosa hrane, bez otkrivanja uzroka i okidača prejedanja, ne donosi trajne rezultate, te da neuspjeh u održavanju restriktivnih dijeta može dodatno pojačati nezadovoljstvo, umanjiti samopouzdanje i iskriviti sliku o sebi.

Važno je potražiti pomoć stručnjaka, a preporuka je da na problemu radi tim kojeg će činiti nutricionisti, ali i psiholozi, psihijatri, ljekari, treneri, kako bi pojedinac imao sveobuhvatnu podršku.

4294