Sindrom policističnih jajnika se sreće kod gotovo 10% žena, što ga čini najčešćim endokrinim poremećajem u reproduktivnoj dobi. Glavni je uzrok ovulatorne neplodnosti i direktno umanjuje mogućnost začeća. Sa druge strane, gotovo trećina žena sa ovim sindromom razvije predijabetesno stanje, a dio njih razvije i dijabetes tip 2.
Osim toga, većina žena iz ove populacije se susretne sa nekom od nedoumica vezanih za planiranje trudnoće, liječenje (poput upotrebe hormonskih ili kontracepcijskih pilula), pravilnu ishranu ili mršavljenje. Zato ćemo se u nastavku osvrnuti na neke od najčešćih mitova i zabluda koji prate ovo stanje.
1. Da li je istina: Sindrom policističnih jajnika (PCOS) se sreće samo kod gojaznih osoba?
Kada pogledamo epidemiološke podatke jasno vidimo da postoji uska veza između gojaznosti i sindroma policističnih jajnika. Faktori koji mogu biti poveznica između gojaznosti i PCOS-a su samo metaboličko dejstvo insulinske rezistencije, te steroidogeni efekti hiperinsulinemije, koji se veoma često sreću kod pojedinaca sa prisustvom viška kilograma i loših životnih navika. Takođe, stvaranje pojedinih adipokina u potkožnom i visceralnom masnom tkivu igra bitnu ulogu u poremećenoj metaboličkoj funkciji koju srećemo kod ovog sindroma.
Iako postoji jasna korelacija između povišenog indeksa tjelesne mase (BMI) i povišenog rizika za razvoj PCOS-a, ipak PCOS ne smijemo posmatrati kao oboljenje koje se isključivo sreće kod osoba sa viškom kilograma ili gojaznih osoba!
Dakle, ovaj sindrom se može razviti kod svih žena, bez obzira na tjelesnu konstituciju ili uhranjenost. Svakako da postoji i uloga samih genetskih faktora u složenim patofiziološkm mehanizmima, što nam jasno govori da je još puno nepoznatih faktora i posljedica koje su vezani za ovaj sindrom.
2. Treba li vjerovati tvrdnji: Iznimno je teško smršati sa sindromom policističnih jajnika?
Postoji nekoliko mehanizama za koje se smatra da mogu otežati sam proces gubitka kilograma ili pogodovati nakupljanju masnih naslaga, ali ne možemo reći da je gubitak kilograma sa sa ovim sindromom iznimno težak ili gotovo nemoguć proces. Pitanje je samo da li imate odgovarajući pristup.
Da li PCOS može otežati proces gubitka kilograma?
O efektu hiperinsulinemije (koju u znatnom broju slučajeva srećemo i kod PCOS) bilo je više riječi ovdje. No, moramo biti svjesni da androgeni hormoni (testosteron i njegovi metaboliti) ispoljavaju anaboličko dejstvo, što znači da naš metabolizam usmjeravaju ka ‘’skladištenju’’. Upravo povišene vrijednosti androgena su jedan od glavnih znakova sindroma policističnih jajnika. Takođe, povišenim koncentracijama testosterona pripisuje se i poremećaj regulacije apetita.
Neke studije upućuju na to da poremećeno lučenje peptida holecistokinina (CCK) može igrati ulogu u većoj učestalosti prejedanja i pojavi prekomjerne težine kod žena sa policističnim jajnicima.
Iako nije potpuno poznata i jasna veza između gladi i sindroma policističnih jajnika, veliki broj studija je kod žena koje imaju sindrom pokazao povećanu učestalost poremećaja ishrane, prvenstveno kompulzivnog prejedanja (eng. ‘’Binge eating disorder’’) i bulimije.
Mršavljenje – koji pristup odabrati?
U liječenju ovog sindoma bitno mjesto zauzimaju regulacija ishrane i uvođenje redovne fizičke aktivnosti. Pošto insulinsku rezistenciju srećemo kod preko 40% žena sa sindromom policističnih jajnika, jasno je zašto je ishrana sa ograničenim unosom ugljenih hidrata, takozvana ‘’Low-carb’’ (LCHF), sve češći izbor kojeg biraju nutricionisti. Više o manama i prednostima ovakvog tipa ishrane možete pročitati ovdje.
3. Smijemo li se osloniti na tvrdnju: Gubitak kilograma će dovesti do uspostave ovulacije?
Neke studije su pokazale da gubitak samo 10% tjelesne težine kod gojaznih žena može pomoći u ponovnoj uspostavi ovulacije i regulaciji menstrualnog ciklusa, što višestruko povećava mogućnost začeća.
Ipak, ne smijemo ovo posmatrati suviše pojednostavljeno, tačnije da će gubitak kilograma izbrisati ovo zdravstveno stanje. I dalje je jako puno nepoznanica vezanih za PCOS, počevši od faktora rizika i složenosti samih patofizioloških mehanizama, tako da sam gubitak kilograma ne može biti garant da će doći do uspostave ovulatornog ciklusa.
4. Da li hormonske ili kontracepcijske tablete goje?
Oralni kontraceptivi su često lijekovi prvog izbora za umanjenje tegoba produženih i bolnih menstrualnih krvarenja. Obično su to kombinovani lijekovi, koji sadrže i estrogen i progesteron u različitim omjerima.
Stav da lijekovi iz ove grupe goje je često zastupljen kod žena. On svoje korijene vjerovatno vodi od ranije, kada su u upotrebi bili lijekovi prve i druge generacije, odnosno lijekovi sa znatno višim koncentracijama estrogena ili progesterona, a upravo estrogen u visokim dozama izaziva povećan apetiti i zadržavanje tečnosti u organizmu. Danas su u upotrebi lijekovi novijih generacija, a koji sadrže dosta niže koncentracije sintetskih estrogena i progestagena. S tim u vezi, stav da ovi lijekovi vode ka povećanju tjelesne mase danas nema svoje utemeljenje.
Ukoliko već koristite lijekove iz ove grupe, a na neki način vam ne odgovaraju, nemojte imati strah da pričate sa svojim ginekologom o promjeni terapije, jer je nekada potrebno ‘’eksperimentisati’’ sa više različitih lijekova iz ove grupe, da bi se pronašla odgovarajuća kombinacija estrogena i progestagena.
5. Da li je opravdano zaključiti: Nemam ciste na jajnicima, to znači da nemam PCOS?
Odsustvo folikula (cisti) u većem broju u tkivu jajnika ne znači i odsustvo sindroma policističnih jajnika. Dakle, i pored toga što ultrazvučno gledano ne možemo dokazati prisustvo cisti u tkivu jajnika, ipak možete imati ovu dijagnozu.
Isto tako, kod određenog broja žena nemamo prisutne klasične simptome poput hiperandrogenizma (izražene dlakavosti, pojave akni i bubuljica ili izraženijeg opadanja kose), ali imamo dijagnozu sindroma PCOS.
Zato je bitno da znate da je postavljanje dijagnoze zahtjevno i predstavlja eliminacioni proces. Iz dijagnostičkog kriterijuma je dovoljno da ispunjavate samo dva, a ne sva tri navedena kriterijuma, pa da dođe do uspostavljanja dijagnoze:
- 1. Iregularni menstrualni ciklusi
- 2. Povišene vrijednosti androgena
- 3. Prisustvo folikula (cisti) u tkivu jajnika ili uvećanje jajnika
6. Olakšanje ili ne: PCOS predstavlja problem jedino ako planiraš trudnoću?
Istina je da ovom stanju najviše značaja pridajemo jer direktno umanjuje reproduktivnu sposobnost žene. Međutim, ako ne planirate proširenje porodice, već iza sebe imate uspješne trudnoće, to ne znači da PCOS smijete zanemariti, jer hormonalni disbalansi koje srećemo kod ovakvog stanja dovode do promjena u cijelom tijelu i svakodnevnom funkcionisanju.
Žene koje imaju PCOS imaju znatno povećan rizik od razvoja karcinoma endometrijuma tokom kasnije životne dobi. Endometrijum predstavlja ‘’sluznicu’’ maternice koja svaki mjesec tokom menstrualnog ciklusa zadebljava, kako bi se omogućila implantacija ploda ukoliko dođe do začeća. Sa svakim menstrualnim krvarenjem ćelije endometrijuma se odljubljuju i debljina endometrijuma se vraća na početnu. Medjutim kod žena sa PCOS, kako imamo iregularna menstrualna krvarenja, dolazi do progresivnog zadebljanja endometrijuma, što može voditi nastanku karcinoma.
Već je bilo riječi o povezanosti sindroma policističnih jajnika i insulinske rezistencije, koje gotovo da idu ‘’u paketu’’, tako da ne čudi podatak da žene koje imaju PCOS imaju višestruko veće šanse da razviju smanjenu toleranciju na glukozu u formi predijabetesa, kao i dijabetes tip 2.
Abnormalnosti lipidnog statusa, koje srećemo kod velikog broja žena sa ovim sindromom, mogu biti posljedica hiperandrogenizma. Osim toga, kod njih srećemo visoke vrijednosti LDL i niske vrijednosti HDL holesterola, što samo po sebi znatno povećava rizik za razvoj kardiovaskularnih oboljenja.
Sve ovo nam jasno govori da sindrom policističnih jajnika nije oboljenje koje trebamo olako shvatiti. Poželjno je preventivno reagovati, obavljati redovne kontrole i uspostaviti zdrave životne navike koje će očuvati vaš organizam od nastanka i razvoja ovog oboljenja.
